Fra Bazilije je otišao u zagrljaj vječnog Oca, onog kojem se tako svesrdno molio i preporučivao.
Naša TV napravila je o njemu veliku priču. Kao mali nije volio nizati duhan čime se bavila njegova obitelj, no volio je čitati i učiti. Po završetku srednje škole franjevački habet obukao je na Humcu. Nastavio je služiti u Mostaru, nakon čega odlazi na daljnje školovanje u Rim. U to vrijeme Hercegovinu su pogodili nemili događaji…
“Tada su ubili i mog strica” prisjećao se fra Bazilije.
..tragična sudbina pobijenih hercegovačkih franjevaca i strah među narodom koji su u to vrijeme sijali komunistički zločinci, odrazila se i na život fra Bazilija. Od svoje obitelji odvojen je bio desetljećima. Tek jednog dana u posjetu u Rim stigla mu je nećakinja koja ga je željela upoznati.
“To je za mene poseban trenutak. Nakon pune 23 godine, napokon sam vidio nekog od svoje obitelji” sjeća se fra Bazilije.
Po krštenom imenu Stjepan jedno je od četvero djece obitelji Pandžić. Osobito vezan bio je uz svoju majku, kojoj je slao pisma u kojima bi govorio kako je živ i kako je dobro. Cijeli svoj život fra Bazilije je posvetio Bogu, a vrijeme provedeno u Rimu i radu i nauci. Želio je istraživati arhive Osmanskog carstva o povijesti Bosne i Hercegovine i ovih krajeva, no sudbina ga je namijenila za arhivara u Vatikanu i kapelana u bolnici. Imao je puno veza s papama svog vremena u Vatikanu, a ima zasluge u proglašenju pojedinih svetaca, između ostalog svetog Nikole Tavelića.
U tišini samostanskih prostorija fra Bazilije je molio i učio. Završio je dva doktorata, crkvenu povijest i islamistiku. Iako danas, kaže, ponešto je zaboravio, govorio je čak 12 jezika, a nekad je napamet znao i dijelove iz Kurana.
Fra Bazilije je autor brojnih knjiga i članaka iz područja povijesti i duhovnosti. Posljednje što je radio su nove stranice svojih Ljetopisa u franjevačkom samostanu na Humcu. Također i informatički je bio pismen, te je komunicirao preko Skype-a.
Povodom proslave stotog rođendana, između ostalog fra Baziliju u čast izrađena je i poštanska markica s njegovim likom.
Zauvijek će ostati trag ovog velikog čovjeka. Na sve poteškoće koje su mu životne okolnosti pružale, fra Bazilije je odgovarao vjerom u Boga, učenjem i radom, u vlastitoj tišini i skromnosti.
Fra Bazilije je posljednjih godina primio priznanje Općine Grude, te je u izboru portala Grude.com dobio priznanje kao Ponos Gruda.
Neka mu je laka hrvatska zemlja!
Misa zadušnica služit će se u samostanskoj crkvi na Humcu u srijedu 17. travnja u 14 sati, a potom sprovodni obredi i ukop na Novom groblju na Humcu. Tijelo će biti izloženo u crkvi na Humcu u srijedu 17. travnja od 10 sati.
