Ugledni njemački Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) na današnjoj naslovnici objavio je “kako je pomisao o jedinstvenoj bosanskoj naciji” i centraliziranoj državi jednako nerealna kao očekivanje da se narodi Europe u doglednoj budućnosti mogu pretvoriti u jednu europsku naciju. To je glavni naglasak komentara Micheala Martensa. Ovaj autor, koji čini se bolje i hrabrije prepoznaje iskušenja u BiH, nego brojni novinari unutar i izvan zemlje kirurški precizno detektira probleme i predstavlja rješenja.
Čini se da Bosna i Hercegovina ima svoje vlastiti vrijeme: tamo je godinama već pet do dvanaest godina. Barem ako vjerujete onima koji redovito tvrde da je u balkanskoj državi neizbježno ponovno oživljavanje etničkih sukoba. Ovih dana zemlja se ponovno našla na naslovima zbog migranata koji su tamo bili gurnuti. Ali i mimo tih događaja je BiH, u kojoj će političar CSU-a Christian Schmidt preuzeti nadzor kao “visoki predstavnik” međunarodne zajednice, bila “gotovo nepokretna”, bila je suočena s katastrofom. Rat koji je devastirao zemlju od 1992. do 1995. mogao bi uskoro ponovno izbiti, piše Večernji List BiH.
Već 2008. godine, kada je Kosovo postalo neovisno, neki su vjerovali da je raspad Bosne riješen/ugašen. Kad su se Bundeswehr i druge zapadne vojske povukle 2012. godine nakon više od desetljeća stalne prisutnosti trupa, ponovno se osjetila opasnost od rata. Unatoč svim nestašlucima, zemlja je ostala mirna i vidjela više od šest mirnih izbora bez krvavih incidenata.
Je li onda sve u redu? Nikako. Mnogi ljudi napuštaju zemlju jer je smatraju korumpiranom i neučinkovitom. Plaće su među najnižima u Europi. Sve zemlje u regiji pate od takvih problema. Ali samo u slučaju BiH postoje opetovani zahtjevi da Zapad mora odmah intervenirati s puno sredstava kako bi se spriječio navodno prijeteći kolaps države – po mogućnosti dekretom.
Mnogi žele poslati svježe trupe u zemlju četvrt stoljeća nakon završetka rata. Upozorenja su često opravdana navodnom nestabilnošću BiH. Zapravo, u BiH često treba puno vremena prije nego što se demokratski izabrane stranke mogu dogovoriti o koalicijama. Ali, poput Belgije, BiH nikada neće biti država kojom se može “vladati” odozgo.
Bošnjaci, od kojih se većina definiraju kao muslimani, čine većinu u Bosni s dobrih pedeset posto stanovništva. Gotovo trećinu stanovništva čine Srbi, oko 15 posto Hrvati, jedni pravoslavci, a drugi katolici. Pokušaji zbacivanja ovih identiteta već su propali Habsburgovcima i titoistima. Želje za “jedinstvenom bosanskom nacijom” i centraliziranom državom jednako su nerealne kao očekivanja da bi se narodi Europe u dogledno vrijeme mogli spojiti u europsku naciju.
Gotovo svugdje u Europi prava manjina su vrlo dobro zastupljena. Mađari u Transilvaniji, Danci u Schleswigu, Srbi u Hrvatskoj i mnogi drugi smiju imati svoje škole. S druge strane, u Bosni su takva prava godinama demonizirana kao nacionalističke težnje, često sa semantičkim opravdanjem: Srbi i Hrvatska nisu manjine, već “konstitutivni narodi” Bosne i Hercegovine. Govore i istim jezikom.
Prema toj logici, gotovo 550 000 Hrvata u Bosni ima manje prava od 1,2 milijuna Mađara u Rumunjskoj. Ali zašto? Jer su jedni “konstitutivni narod”, drugi su “manjina”? Neki se sada nadaju da će ustavna reforma pod američkim vodstvom iz temelja promijeniti BiH. Nade počivaju na Joeu Bidenu, koji je dao velik doprinos BiH devedesetih i osudio srpsku agresiju na zemlju dok su mnogi još uvijek šutjeli. No čak i kad bi Washington ponovno preuzeo vodeću ulogu, ustavna reforma iz listopada teško bi bila provediva u odnosu na EU.
Načelo jednoglasnosti odnosi se na njihovu vanjsku politiku, a članica EU, Hrvatska odbacuje unitarne koncepte za Bosnu i želi ojačati pravila proporcionalne zastupljenosti za Hrvate u BiH. Pa kakav bi trebao biti stav Europe u bosanskoj ustavnoj raspravi? Točno je da međunarodna zajednica upozorava Milorada Dodika, vođu bosanskih Srba, koji koketira s retorikom secesije, na kršenje teritorijalnog integriteta Bosne. Sankcije EU-a protiv Dodika i njegove klike, na primjer zbog negiranja ili veličanja srpskih ratnih zločina, mogle bi biti korisne. Ali onaj tko poziva Srbe i Hrvate da poštuju teritorijalni integritet Bosne samo da bi doveli u pitanje ustav igra se vatrom. Stabilizirajuću bosansku federaciju i ustavna prava veta Srba i Hrvata neki odbacuju kao dosadne kasne učinke mirovnog sporazuma iz 1995. godine, koji se moraju prevladati. Govori se čak i o “tiraniji manjine”. Međutim, federalizam i decentralizirane strukture suprotni su tiraniji, što se može vidjeti na mnogim europskim primjerima. Europsko “jedinstvo u različitosti” također mora ostati bosanskohercegovačko geslo. Ova raznolikost generacijama je održavala mir u Bosni. Odustajanje od tog konsenzusa bi doista moglo dovesti zemlju u opasnost.
Vrisak.info
