”Sretan Božić hrvatskome rodu, sretan Božić i slobodu, neka vječno živi naša mati i sinovi njezini Hrvati…”, odzvanja pjesma ovih dana diljem područja u kojima žive Hrvati. Približava se najmilosnije doba u godini, doba kada vlada posebna radost u srcima ljudi, piše Večernji list BiH. Blagdan je Isusova rođenja, Božić je. Tisuće onih koji su otišli iz BiH i Hrvatske proteklih godina ovaj Božić neće slaviti na rodnoj grudi.
Pjevat će i podizati čaše u njemačkim, irskim, kanadskim, američkim… i drugim područjima koja su naselili. Razgovaramo ovih dana s brojnima koji su otišli. Ističu da, osim posebne radosti, u njihovim srcima vlada i posebna tuga. Nema ih ondje gdje su prvi put progledali, nasmijali se, prohodali…
O svemu tome razgovarali smo s fra Ivanom Kovačevićem, voditeljem Hrvatske katoličke misije u Hanauu u saveznoj državi Hessen, 25 kilometara od Frankfurta. Misija okuplja oko sedam tisuća vjernika.
– Broj vjernika u posljednje dvije godine se udvostručio. Dolaze cijele obitelji, i to ne kao prije kada se razmišljalo: “Zaradit ćemo malo novca, popraviti kuću ili kupiti auto i vratiti se”. Ne, sada dolaze da se više ne vrate. To je žalosno, gledajući ih ovdje u stranoj zemlji s novim životnim početkom, izložene svim mogućim i nemogućim stresom koji nameće nepoznavanje jezika, zakona… – govori nam fra Ivan u uvodu razgovora. Ističe kako su doseljenici napunili crkve, dvorane za vjeronauk, folklore i sve aktivnosti kojima ih Hrvatska katolička misija pokušava još više približiti domovini. Govori nam i kakva je priprava za Božić u Njemačkoj. Ovih dana u BiH gdje žive Hrvati crkve su prepune vjernika, upravo zbog misa zornica.
– Zornice je kod nas jako teško organizirati. Prvo trebaš imati crkvu na raspolaganju, koju je jako teško, nažalost, dobiti. A i naši ljudi ne žive u jednoj župi, nego u nekoliko njih, tako da je nekad i daleko doći do crkve, radi se o nekoliko desetaka kilometara. Zato je, opet kažem, jako teško zornice održavati i organizirati – govori nam fra Ivan. Spominjemo mu ljude s kojima smo razgovarali i koji ne mogu doći kući za blagdane, a oni koji mogu s velikim ushitom o tome pričaju. Miješaju se emocije, radost, tuga, nostalgija… – Nostalgija se, naravno, osjeti baš pred ove velike blagdane. Onaj tko može otići u domovinu, sav sretan to prepričava. Kaže: “Zamisli, nakon toliko godina provest ću Božić u rodnom mjestu”. Kad čuješ tu rečenicu, osjetiš koliko radosti izlazi iz te osobe – kaže nam fra Ivan.
Mnogo radnika govorilo nam je i kako nedostaje emocija kod poslodavaca kad su blagdani. Nekada ranije pustili bi ljude da idu obiteljima pa bi im i produljili koji dan odmora. Danas to nije tako. – Što se tiče poslodavaca, većina Hrvata iz BiH i Hrvatske radi kod naših poslodavaca, a to je postalo sve “globalno”. Ne gleda se na osobu, obitelj, nego na termin: posao se mora obaviti u terminu i zato je pritisak pojačan, ljudi rade pod stresom. Ako ne obaviš posao, dolaze penali, a to je ubitačno za poslodavca. Sve je postalo komercijalno.
Fra Ivan je iz Njemačke poslao poruku Hrvatima s ovih prostora.
– Moja poruka bila bi: ako ikako možete, ostanite na svojim ognjištima jer tuđa zemlja, jezik i kultura jako su teški. Osim toga, ovdje se sada prelama konglomerat kultura, vjera i svjetonazora. Velika je to opasnost za našu djecu i mlade, tako da se ovdje nazire “finiš Europe”, kraj kršćanstva – završava fra Ivan.
