Poljoprivrednici diljem Stare Dame prosvjeduju i dižu glas protiv nepravdi koje su ih snašle. “Ubija” ih uvoz, njihove cijene su u matičnim zemljama niže, troškovi proizvodnje i administrativni tereti sve su im veći, zakoni su za njih stroži u nekim slučajevima nego konkurenciji udaljenoj tisućama kilometara, piše Večernji list BiH.
Ni od čega ne prezaju poljoprivrednici, a jasno su poručili i zelenim političarima: – Nastavite sa svojom politikom i isključite nas proizvođače hrane, bit ćete i gladni i bosi. I koliko god netko želio zatvarati oči na to, bez poljoprivrede planet ne može funkcionirati jer voće, povrće, žitarice, biljke… netko mora proizvoditi. A dok Europa gori, u BiH je mirno. Sve je manje poljoprivrednika i sve manje onih koji bi mogli podići glas.
Malo se radi
Kontaktirali smo Seljački savez FBiH koji godinama upozorava na taj uvozni lobi, međutim, teško ga je zaustaviti. – Trenutačna situacija je takva kakva je. Mi se godinama borimo protiv uvoza i ne možemo biti konkurentni, a to tek sada svi vide, kad se cijela Europa digla na noge. Kako biti konkurentan nekome tko proizvodi na 5 hektara hranu ili u Americi, gdje proizvode i na tisuću hektara, a kod nas je po 1 hektar obrađen, kod onih koji rade, naravno!? I kako biti konkurentan nekome!? – pitaju se u Seljačkom savezu. U Federaciji BiH ipak se trude osigurati subvencije i ozbiljni poljoprivrednici više su manje zadovoljni, ali opet se nekako čini da se tako gase požari, nedostaje neka strategija da se ozbiljnije prione poslu i poveća broj radnika u poljoprivredi. To komentiramo i s poljoprivrednicima, a pričamo i o činjenici da je rijetkost pronaći osobu mlađu od 50 godina da je prionula poslu i proizvodnji hrane. – Malo je proizvođača i bit će ih još manje. Struktura ljudi koji se bave poljoprivrednom proizvodnjom je od 50 do 70 godina, a nerijetko su i stariji. Puno je lakše danas otići na more, raditi i zaraditi dovoljno novca za samo jednu sezonu – kažu iz Seljačkog saveza FBiH. Nažalost, zavladala je neka društvena apatija, a to se, vidimo, prelijeva i na poljoprivredu. Opće je poznato da je BiH preplavljena ukrajinskim žitom. I jasno, svatko suosjeća s ukrajinskim narodom, međutim, je li tolika potreba uvoziti tamošnje žito sumnjive kvalitete i možemo li mi u BiH proizvesti dovoljno barem za svoje potrebe. A i pitanje je mogu li pekari koji su ionako digli cijene na nerealno visoku razinu više koristiti domaće žitarice, a manje uvozno. Izgleda, dok ne dođe do ozbiljnije pobune, neće se nitko oko toga nervirati previše. – U Poljskoj su bili prosvjedi. Za 20. se najavljuje blokada Poljske, Češke… Moramo biti svjesni da je žito koje dolazi iz Ukrajine upitne kvalitete zbog ratnih djelovanja, ne znamo ignorira li se to namjerno. Također, naši poljoprivrednici dolaze u nezgodnu poziciju. I kako ta žita završavaju na našem tržištu, ni to nije najjasnije, ali vidimo da to uništava našu proizvodnju – svjesni su u Seljačkom savezu.
Ne znaju ni gdje im je zemlja
Hoće li se događati neke promjene pa da se nekako potakne poljoprivredna proizvodnja? Dugo se već špekulira o porezu na neobrađeno poljoprivredno zemljište, a neki gradovi imali su ideju i oduzimati takvo zemljište. Hrvatska je, primjerice, 2001. bila uvela takav zakon pa su porez na neobrađeno obradivo poljoprivredno zemljište plaćali vlasnici ili zakupci zemljišta ako ga nisu obrađivali godinu dana, a plaćalo se po jednom hektaru neobrađenoga obradivog poljoprivrednog zemljišta. Visinu poreza propisivale su svojom odlukom općina ili grad. Nitko nigdje nije za radikalne mjere, ali kad se pogleda BiH, uistinu je tužno vidjeti tolika zarasla zemljišta. Nešto treba činiti.
Vrisak.info
