Na posljednjem ispraćaju Olivera Dragojevića na groblju Sv. Roka u Veloj Luci na Korčuli okupilo se više tisuća štovatelja toga iznimnog hrvatskog glazbenika, među kojima su, uz obitelj i brojne prijatelje, bili i njegovi kolege umjetnici.
Klapa Ošjak iz Vela Luke na posljednjem oproštaju s Oliverom otpjevala je pjesmu “Tek sad vidim što mi znači Vela Luka” te njemu u čast pjesmu “Vrati se mili ćaća.”
Kovčeg s Oliverovim tijelom prije polaganja u grobnicu pokriven je Torcidinom zastavom na kojoj je ispisana godina 1950. kada je osnovana Torcida.
Uz Olivera i obitelj jučer je bila cijela Hrvatska. Nema mjesta u kojem se nije čula njegova pjesma.
S Oliverom je bilo uvijek veselo i uzbudljivo. Bio je kao magnet. Uvijek su mu ljudi prilazili. Širio je radost. Teško je prihvatiti da je sve to stalo. Ali eto, ipak je došao na svoje, među njegove u Velu Luku, kazala nam je Meri Cetinić. Istaknula je da je Vela Luka specijalno mjesto gdje se poštuje i voli glazba. Tako mi je bilo uvijek milo vidjeti Velolučane koliko oni vole svoga Olivera. On je bio njihovo najdraže dijete, dodala je.
Nije bio čovjek od velike pompe, a veličinu splitskog i velolučkog ispraćaja nitko nije mogao ni predvidjeti.
Vinko Barčot, prijatelj Olivera Dragojevića i autor mnogih pjesama, rekao je da ne može shvatiti što se to sve događa. Čudim se svemu ovih dana, a jedan dio mene govori – što se čudiš? On je to zaslužio.
Barčot je ispričao i što je o tome sinoć razgovarao s Karmen, suprugom Oliverovog sina. Kazao je da mu je ona rekla kako smatra da se Oliveru sva ova događanja ne bi svidjela. Ja sam joj rekao: Karmen, upravo zato što to on ne bi volio, to se i događa. Da je on ovo volio i želio, to se ne bi dogodilo.
hrt.hr
