Iako je to zakonom jasno definirano, određene osobe koje su živjele u izvanbračnoj zajednici još uvijek imaju poteškoće prilikom ostvarivanja svojih prava nakon prestanka izvanbračne zajednice ili pak smrti partnera. Na tu činjenicu u svom izvješću o pojavama diskriminacije u BiH za 2022. godinu uputili su iz Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, piše Večernji list BiH.
Izjednačavanje zajednica
– Institucija ombudsmana za ljudska prava BiH dostavila je statističke podatke iz baze podataka Institucije ombudsmana o predmetima diskriminacije za izvještajno razdoblje od 1. siječnja 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine, koji se odnose na predmete diskriminacije. Barem dvije žalbe u izvještajnom razdoblju odnosile su se na činjenicu da izvanbračna zajednica ne uživa de facto isti stupanj zaštite kao bračna zajednica u pogledu ostvarivanja pojedinih imovinskih prava, kao što su pravo na uzdržavanje ili nasljeđivanje zajedničke imovine – navodi se u izvješću o pojavama diskriminacije u BiH za 2022. godinu. A zakon je u ovom dijelu vrlo jasan.
Naime, prema Obiteljskom zakonu Federacije BiH, prava su jednaka, samo je drugačiji način dokazivanja zajedničkog života. Izvanbračna zajednica nastaje nakon najmanje tri godine zajedničkog života ili kraće ako je u njoj rođeno dijete te postupak njezina dokazivanja zbog činjenice da za nju ne postoji nikakav papir traje dulje. Tako Obiteljski zakon Federacije BiH izjednačava bračnu i izvanbračnu zajednicu u smislu prava i obveza bračnih odnosno izvanbračnih partnera, imovinskih prava, roditeljskih prava i potpuno izjednačava djecu rođenu u braku i izvan braka. Razlika između bračne i izvanbračne zajednice je ta što se brak dokazuje izvodom iz matične knjige vjenčanih, a izvanbračna zajednica dokazuje se svjedocima i drugim dokazima te mora trajati najmanje tri godine u kontinuitetu da bi bila priznata kao izvanbračna zajednica ili kraće ako je rođeno dijete. Za brak je pak dovoljno da traje mjesec dana.
Kako je ranije za klix.ba objasnila odvjetnica Amila Mujčinović, u slučaju osporavanja postojanja izvanbračne zajednice utvrđivanje njezina postojanja najčešće se provodi uz pomoć izjava svjedoka, s tim da oni ne smiju biti srodnici. Najčešće je riječ o susjedima ili prijateljima koji su s parom provodili najviše vremena. Budući da za izvanbračnu zajednicu ne postoji papir, odnosno pisani trag njezina postojanja, nju se, uz svjedoka, dokazuje i zajedničkim mjestom prebivališta za oba partnera, zajedničkim računima, fotografijama… Kada je riječ o podjeli imovine, zajednička je ona koju su partneri stekli radom tijekom trajanja bračne zajednice, dok je posebna imovina ona koju je bračni partner stekao prije sklapanja braka te se ona ne dijeli među partnerima.
Kako se dijeli imovina
Podjela zajedničke imovine je utvrđivanje suvlasničkog udjela svakog bračnog partnera u zajedničkoj imovini, a isti se primjenjuje i kada je u pitanju podjela imovine stečene u izvanbračnoj zajednici. Tako je definirano da se sva imovina stečena od priznanja izvanbračne zajednice do njezina prestanka smatra izvanbračnom imovinom partnera te se na osnovi zakona dijeli tako da izvanbračnim partnerima pripada po 1/2 stečene imovine, tj. dijeli se na pola jednako kao i imovina stečena u braku bez obzira na pojedinačne doprinose izvanbračnih partnera. U slučaju smrti osobe iz izvanbračne zajednice njezin partner ima jednaka prava po pitanju nasljedstva, kao i da su bili u braku.
Vrisak.info
