Mnogi građani iznenadili su se kad se 2. svibnja 1995. godine u 11.05 sati centrom Zagreba prolomili prasak i snažne eksplozije.
Po Strossmayerovu trgu, Petrinjskoj, Matičinoj, Draškovićevoj i Vlaškoj ulici rasule su se rakete zemlja – zemlja iz raketnog sustava poznatog pod nazivom Orkan.
Eksplozije iz “zvončića” taj dan odnijele su pet života. Anu Mutevelić (53) krhotina je pogodila u tramvaju. Damira Dračića (45) bomba je usmrtila u automobilu u Vlaškoj ulici. Stjepan Krhen (45) tog je dana u Vlaškoj krenuo u poduzeće Eksportdrvo, ali do porte nije stigao. Ivanka Kovač pogođena je u Draškovićevoj ispred ZAP-a. Davala je znakove života kad je po nju stigla Hitna pomoć, ali je preminula nedugo nakon dolaska u bolnicu.
Ivan Brodar (77) zatekao se u Draškovićevoj. Teško je ranjen, a preminuo je sutradan. Zagrepčani će dugo pamtiti kako su tog dana ispred Prve policijske postaje na Strossmayerovu trgu gorjeli automobili. Sirene vatrogasnih vozila i vozila Hitne pomoći parale su im uši.
Fotoreporter Mišo Lišanin među prvima je tog dana stigao na mjesto pada raketa.
– Bio sam u Jurišićevoj. Čuo sam pucnjavu, te otrčao do Draškovićeve gdje je stajao tramvaj. Još se sve dimilo. U Vlaškoj sam ugledao mrtvu ženu. Tamo je nastala fotografija koju su kasnije objavili mnogi strani mediji – prisjeća se Lišanin. Idućeg dana, 3. svibnja, u 12.10 sati neprijatelj je ponovno bio nemilosrdan. Rakete su se otvorile iznad Mažuranićeva trga, Hrvatskog narodnoga kazališta i Dječje bolnice u Klaićevoj ulici. Policijski pirotehničari pohitali su ukloniti neeksplodirane “zvončiće”. Jedan od njih, Ivan Markulin, poginuo je baš u krugu bolnice. Luku Skračića (20) krhotina zvončića pogodila je na Mažuranićevu trgu. Dulje od mjesec dana liječnici u Klinici za traumatologiju borili su se za njegov život, ali nažalost, i Luka je preminuo.
– Nakon što je eksplodirao zaustavio sam Hitnu pomoć i pitao ih mogu li s njima. Dok smo se vozili dobili su dojavu da je palo oko HNK pa sam slikao i taj napad – opisuje Lišanin.
U dva dana napada na Zagreb, uz sedam poginulih, ranjen je 181 čovjek, a oštećeno je 277 automobila i 25 stanova.
Branko Lazarević je umirovljeni policajac koji je radni vijek proveo u zagrebačkoj policiji. U svibnju 1995. bio je šef Odsjeka za obavljanje očevida. Miris eksplozije još se nije bio ni razišao, a Lazarević je na mjesta tragedije poveo 30-ak operativaca koji su zabilježili sva mjesta napada. Lazarević je sve to objedinio u jedan spis. Taj spis pisao je 40 dana, nakupilo se tu oko 800 stranica teksta. Tih dana svi hrvatski, a i svjetski mediji, prenijeli su vijest kako se Mile Martić, tad visokopozicionirani dužnosnik takozvane Republike Srpske Krajine, pohvalio kako je raketirao Zagreb kao odmazdu za hrvatsku akciju Bljesak.
Haškim istražiteljima to je bilo dovoljno da protiv njega pokrenu postupak. Lazarević je u lipnju 2006. godine u Den Haagu svjedočio u postupku koji se pred Haškim sudom vodio protiv Mile Martića. Martića su kasnije osudili na 35 godina zatvora.
24sata.hr
