Poštovane obitelji, prijatelji, poznanici…
S početkom Nove godine tragičnim događajem ovaj svijet je napustilo osam anđela – osam nevinih duša. Smrt im se podmuklo prikrala u trenucima bezbrižnosti, kada su u punini svojih života ispraćali staru i radovali se novoj godini, još jednoj u dugom nizu onih koje su im pripadale i na koje su snagom svoje mladosti polagali pravo. Ova godina je za njih trebala biti protkana novim doživljajima, učenjem, ljubavi i veseljem. Umjesto toga, zadesila ih je tužna sudbina koja nas je okupila kako bismo u zajedničoj molitvi ispratili njihove duše koje su nas napustile u cvijetu svoje mladosti.
Previše je bola i tuge, čak i kada bismo svi ponijeli po jedan dio. Prevelik je teret za sve. Njihov gubitak će nas zauvijek obilježiti i promijeniti. Jednako tako, sjećanje na njih nikada neće izblijediti, kao ni surova realnost o krhkosti života i spoznaji kako je svaki dan našega postojanja Božje davanje. Kažu kako je sve od Boga i, kao takvo, dijelom Njegovog plana, čak i onda kada to ne možemo shvatiti ili prihvatiti. Uistinu je teško pojmiti kako tragičan odlazak ovih anđela može biti Njegova volja. Ipak, svjesni smo kako Bog sebi nekada prije vremena odluči uzeti najčišće duše. Iako nam je to sada možda nemoguće dokučiti, ostaje duboka kršćanska vjera u život nakon ovozemaljskoga života – život u Bogu i s Bogom. Iskazati neizmjernu tugu, pijetet i sućut moguće je i kroz tišinu i kroz krik, od kojih oboje dolazi kao pečat neizmjerne boli zbog prekinutih mladosti i nedosanjanih snova. Smrt nije kraj – svi smo djeca Božja i Njemu se vraćamo.
U našim srcima i mislima zauvijek ćemo čuvati sjećanje na njih, njihove živote, snove i želje. Molim dragoga Boga da obiteljima preminulih udijeli snagu, a dušama ovih djevojčica i dječaka podari vječni spokoj.
Vrisak.info
