U srijedu 18. kolovoza 2021. godine u organizaciji Hrvatske udruge zatočenika 92 Stolac, svečano je obilježena 29. obljetnica ratne razmjene hrvatskih logoraša, koji su na isti dan 18.08.1992.godine razmijenjeni iz logora vojske Republike Srpske u Bileći nakon tromjesečnog zatočenja.
Program je započet polaganjem vijenaca i molitvom ispred spomenika Hrvatskim braniteljima u Stocu, zatim svečanom misom Zahvalnicom u župnoj Crkvi sv. Petra i Pavla na Rotimlji, koju je predvodio župnik župe Rotimlja don Pero Pavlović.
U koncelebraciji je bilo nekoliko svećenika. Pod ovom svetom misom molilo se za sve žive logoraše, kao i sve umrle i poginule logoraše. Poslije Mise prigodni domjenak u župnoj dvorani gdje se u razgovoru podsjetilo na nesretne dane i suborce koji nisu više s nama.
U bilećkom logoru bili su do 18. kolovoza 1992. godine. Zarobljavani su od 25. svibnja pa do 10. lipnja 1992 godine. Ukupno 37 Hrvata zatočenika iz stolačke općine je razmjenjeno 18.08. od čega najviše iz Rotimlje, sedamnaestorica, a iz Stjepan Krsta dvojica, s Gornjeg Brštanika četvorica, devetorica iz Crnića zatim iz sela Hodova jedan, Dabrice jedan, Stoca jedan, Barana jedan, Orlja jedan te dva zatočenika iz Splita i jedan iz Čitluka.
Ovi zatočenici iz Splita i iz Čitluka su uvijek bili dio nas Stočana, poručeno je.
Jedan od bivših zarobljenika je kratko opisao te žive muke pod naslovom: „Ruke na leđa, glavu dolje!“
Sažimamo njegov osobni prikaz u nekoliko redaka: Zarobljena su u Rotimlji sedamnaestorica 25. svibnja, neki oženjeni, većina neoženjena. Najstarijemu 34, najmlađemu 21 godina. Sutradan smješteni u vojarnu u Bileći. Dopali u jednu prostoriju od 60 kvadrata, koja se svakim danom punila tako da ih je samo tu ubrzo bilo oko 100. Dovođeni su i novi zarobljenici iz Konjica, Mostara, Čapljine, Stoca, Nevesinja i drugih mjesta, čak iz Hrvatske. Unutra je bilo pakleno vruće. Prozori zatvoreni i zamračeni. O higijeni – da se i ne govori. Čuvari bi svake noći izvlačili po nekoga i tukli ga. Udarali su zarobljenike gdje bi stizali, a najviše po glavi i leđima. Došao je i dan razmjene, moglo je biti oko 400 zarobljenika.
U Stocu: „Naši vojnici, dobro naoružani i obučeni, a mi – šaka kostiju ogrnuta prljavim dronjcima“. „Od izlaska iz logora nekoliko logoraša je poginulo i umrlo, tako da nas je svakim danom sve manje. Mi, koji smo ostali, zahvaljujemo Bogu što smo živi i slavimo 18. kolovoza kao datum našega ponovnog rođenja“.
Obilježavanju obljetnice ratne razmjene hrvatskih logoraša iz Stoca nazočili su predsjednik podružnice Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora Splitsko-dalmatinske županije, načelnik Općine Stolac, koordinator udruga Općine Stolac, predstavnici Hrvatske udruge logoraša domovinskog rata HNŽ, predstavnici ministra branitelja HNŽ, HVIDRA grada Mostara, pripadnici Specijalne postrojbe Munje Mostar, predstavnici Hrvatske udruge maloljetnih branitelja grada Mostara, kao i veliki broj danas živih zatočenika spomenutog logora.
Za logoraše u Bileći osobito su se bili zauzeli mostarski biskup Ratko Perić i don Luka Pavlović. Više su puta pisali i sastajali se s voditeljem skupine promatrača EU, D. Woltmannom, u Splitu: na primjer 30. svibnja i 14. lipnja 1992. godine.
Zbog svega im jedno veliko HVALA, kao i HVALA svima onima koji su nam pomogli danas pomažu na bilo koji način, priopćeno je.
Vrisak.info
