Neće od šišmiša, ali od leda bi moglo. Nova pandemija, pretpostavljaju znanstvenici sveučilišta u kanadskoj Ottawi, a prenosi Guardian, najvjerojatnije će biti rezultat globalnog zatopljenja jer viruse koji se šire na nove domaćine pronašli su u otopljenom ledu u jezeru Hazen. Najveće je to jezero Arktičkog kruga i treće najveće na svijetu, slatkovodno je, a deset mjeseci u godini u potpunosti je pokriveno ledom. Idealna je to bila lokacija za istraživače, koji su zaključili kako je rizik za zarazu novim virusom za određeni organizam veća u blizi ledenjaka koji se tope. Divlje životinje tu bi prve mogle “nastradati”, a onda i ljudi, prenosi The Guardian, pa spominje primjer iz Sibira 2016. godine. Otopio se tad led s lešine soba, a rezultat je bio osam zaraženih antraksom, uključujući djevojčicu koja se protiv bedrenice nije uspjela izboriti. E sad, kako bi bolje razumjeli stvarni rizik od virusa “zarobljenih” u ledu, doktor Stéphane Aris-Brosou i njegovi kolege sa sveučilišta, prikupili su uzorke tla i sedimenta s Hazena, upravo na mjestima gdje su se određene količine vode od ledenjaka “ulile” u samo jezero. Sekvencirali su onda RNK i DNK u tim uzorcima kako bi identificirali “poklapanja” s virusima koji su nam već poznati, ali i s potencijalnim “domaćinima”, odnosno životinjama, biljkama ili gljivama, piše večernji.ba.
Na kraju, razvili su algoritam koji procjenjuje šansu da ti virusi zaista i inficiraju grupu organizama koji im nisu “srodni”. Rezultati? Znanstvenici nisu pobrojali koliko su virusa, a koje dosad nismo poznavali, pronašli, a ni jesu li oni sposobni izazvati određenu infekciju. To, piše The Guardian, moraju još sistematizirati pa će objaviti za nekoliko mjeseci, ali ono što istraživači jesu sigurni jest da je na područjima gdje je veća količina vode nastale otapanjem ledenjaka, veća i koncentracija virusa, što bi ljude svakako trebalo zabrinuti s obzirom na klimatske promjene s kojima se suočavamo trenutačno. A dok se čeka njih, Guardian navodi nedavno istraživanje iz američke savezne države Ohio, u sklopu kojeg su znanstvenici tamošnjeg sveučilišta pronašli 33 genetska materijala virusa na Tibetanskoj visoravni. Točnije, pronašli su ih u uzorcima leda koje su pokupili ondje, a čak 28 tih virusa bilo je posve novo te, prema procjeni, oko 15 tisuća godina staro. Da nije starost prepreka zaraznosti pojašnjava The Guardian primjerom iz 2014., kad su znanstvenici francuskog Nacionalnog centra za znanstvena istraživanja na sveučilištu Aix-Marseille uspjeli “oživjeti” virus izoliran sa sibirskog permafrosta (stalno zamrznutog tla), star 30 tisuća godina i učiniti ga ponovno zaraznim. Unatoč tome, tim iz Ottawe s početka našeg teksta, kaže da nema mjesta panici. – Dok god virusi nisu simultano prisutni u okolišu, vjerojatnost dramatičnih događanja ostaje niska – kazali su, ali ipak upozorili kako se predviđa da će klimatske promjene izmijeniti dijapazon postojećih vrsta i potencijalno dovesti novog domaćina u kontakt sa starim virusima ili bakterijama. – Jedini zaključak koji možemo donijeti sa sigurnošću jest taj da temperature rastu, a rizik od takvog “prelijevanja”, u ovakvim okolnostima, povećava se. Hoće li to dovesti do nove pandemije? Ne znamo – rekli su znanstvenici iz Ottawe, dok je Arwyn Edwards, direktor Interdisciplinarnog centra za mikrobiologiju okoliša na Sveučilištu Aberystwyth, objasnio da nije jasno je li potencijal za promjenu domaćina u jezeru Hazen jedinstven unutar jezerskih sedimenata. – Hitno moramo istražiti svjetove mikroba diljem našeg planeta kako bismo razumjeli ove rizike u kontekstu – rekao je Edwards pa dodao kako su samo dvije stvari “kristalno jasne”. Arktik se brzo zagrijava, a glavni rizik za čovječanstvo je njegov utjecaj na klimu. Drugo, bolesti s drugih mjesta pronalaze put do ranjivih zajednica i ekosustava Arktika.
Vrisak.info
