Mnogi se još sjećaju kako su sestre Draženka i Šima Čuljak iz Bogodola jedva izvukle živu glavu nakon što su upale u rupu duboku deset metara u kojoj su ostale sedam dana i osam noći, a zatim ostale bez obje noge. Danas su uspješne žene koje su svoje živote izgradile na drugom kraju svijeta, prenosi
U siječnju 1985. godine sestre su krenule pješke iz rodnog Bogodola u posjet majci koja je radila u Mostaru, a kako je zapao dubok snijeg sporednim su putevima išle prema autobusnoj stanici. Hodajući po mećavi, izgubile su orijentaciju i upale u duboku jamu.
“Onako mokre, preumorne i razočarane što ne možemo izaći, pomišljale smo na najgore. Nismo smjele zaspati u snijegu, znajući da i to može biti kobno, pa smo se uvukle u mali prostor na stijeni koja je pregradila kanjon, a na kojem nije bilo snijega. Legle smo poprijeko, ja sam glavu stavila na Šimina koljena i obratno. Nismo vjerovale da ćemo doživjeti jutro”, ispričala je Draženka Čuljak za Fokus.ba.
Danima su tako sestre bile u jami bez hrane i vode, a jele su samo snijeg. Otac je mislio da su kod majke, majka je mislila da nisu ni krenule. Telefona tada nije bilo.
“Dolazilo je tih dana i do kriza, osjećale smo da nas nitko ne voli ili da nikome nismo važne. Znala sam da su susjedi po cijelu noć znali tražiti izgubljenu kravu, dok smo mi bile tako blizu i istovremeno tako daleko”, kaže ona.
Sestre su na snijegu i ledu provele sedam dana i osam noći, dozivajući upomoć i moleći se. Na kraju su ih spasili lokalni lovci koji im isprva nisu vjerovali. Kad su u provaliju spustili uže, izvukli su ih crne i promrzle. Brzo su otpremljene u bolnicu u Mostaru, a zatim su ih prebacili u Beograd. Objema su amputirane obje noge.
Danas žive u dalekoj Kanadi. Šima se s mužem odselila 1990., a Draženka ju je slijedila tri godine kasnije. Njihov ih hendikep nije spriječio da se ostvare ni na poslovnom ni na privatnom planu. Obje su udane, Šima radi kao računovotkinja i bavi se ronjenjem, a Draženka je završila informatički fakultet i bavi se veslanjem.
