Direktor Doma umirovljenika Tuzla, Mirsad Bakalović, podnio je ostavku, objavio je Dnevni avaz navodeći kako se održava i izvanredni kolegij tuzlanskog Gradskog vijeća nakon požara u kojem je smrtno stradalo 11 osoba, a ozlijeđeno njih 30.
Glasnogovornica MUP-a Tuzlanskog kantona, Adnana Sprečić, za Avaz je rekla da su među ozlijeđenima i pripadnici policije kao i vatrogasaca.
”Broj ozlijeđenih koji su se dosad javili za potrebnu medicinsku pomoć je veći. Od hospitaliziranih osoba, četiri štićenika Doma su na mehaničkoj ventilaciji, te su među hospitaliziranima pet vatrogasaca i tri policijska službenika”, navela je.
Neki su bili dementni, drugi teško bolesni od karcinoma, svi prepušteni sustavu koji im je obećao brigu, a isporučio nemar i ravnodušnost.
Javnost s pravom traži odgovore, a jedno od ključnih pitanja je: tko je odlučio da osobe s demencijom i teškim bolestima budu smještene na najvišim katovima zgrade, petom, šestom i sedmom? Na osnovi koje logike? Valjda bi oni trebali biti najbliže izlazu? I tko će danas stati pred roditelje i djecu žrtava i reći im da je sve bilo po propisu?
Godinama upozoravali na nehumane uvjete
Ovo nije tragedija koja se dogodila iz vedra neba. Godinama su korisnici, njihove obitelji i pojedini vijećnici upozoravali na loše uvjete, vlagu, neurednost, ponižavajući tretman i hranu koju se teško može nazvati dostojnom čovjeka. Na sve te vapaje nadležni su reagirali kao i uvijek – šutnjom i bahatošću.
Uprava doma, na čelu s direktorom Mirsadom Bakalovićem iz SDP-a, nije reagirala na apele, ali jest u siječnju odlučila povećati cijene smještaja za 30 posto. Dakle, ne da se popravi stanje, nego da se dodatno naplati bijeda. A kada je vijećnica Dragana Gagro Berberović iz Naše stranke javno progovorila o užasnim uvjetima, umjesto da se stanje popravi, uprava je odlučila pokrenuti postupak protiv nje.
Ovo je suština našeg sustava: kad netko progovori o problemu, ne rješava se problem nego onaj koji ga izgovori.
Snimke nehumanog postupanja osoblja prema korisnicima već su kružile društvenim mrežama, ali to nikome nije bio alarm.
U zemlji u kojoj se starost doživljava kao smetnja, a institucije su samo fasade za politička uhljebljenja, ovakvi epilozi nisu izuzetak nego očekivana posljedica, piše Avaz.
I zato – dok policija i tužiteljstvo budu tragali za uzrokom požara, javnost bi trebala tražiti dublji uzrok: sistemsku nebrigu, stranačko kadrovanje, nedostatak odgovornosti i odsutnost bilo kakvog morala u upravljanju javnim ustanovama.
Jer ovo nije samo tragedija. Ovo je presuda jednom sustavu koji gori iznutra mnogo prije nego što plane izvana.
Vrisak.info
