Unatoč zakonskim odredbama koje prosjačenje tretiraju kao prekršaj i predviđaju novčane kazne, Mostar se i dalje suočava s ozbiljnim problemom prisutnosti djece na ulicama, posebice tijekom turističke sezone, a rješenje se ne nazire.
Prosjačenje je na ulicama Mostara postalo svakodnevna pojava, a posebno je izražen problem djece koja umjesto u školskim klupama provode dane na ulici.
Građani često daju novac prosjacima, ne shvaćajući da time podupiru praksu koja uključuje i moguće iskorištavanje maloljetnika.
U prvih šest mjeseci ove godine Policijska uprava Mostar izdala je 21 prekršajni nalog zbog prosjačenja. U velikom broju slučajeva osobe koje prosjače nemaju identifikacijske dokumente, što dodatno otežava postupanje.
Maloljetnici se prosljeđuju Centru za socijalni rad, no bez prihvatnog centra ne postoje uvjeti za njihovu adekvatnu zaštitu.
Iako građani imaju mogućnost prijave prosjačenja, to se rijetko događa. Prosjačenje nije kazneno djelo, nego prekršaj protiv javnog reda i mira, zbog čega su kazne blage.
U praksi se često ne provode, a djeca i dalje svakodnevno borave na ulici, izložena različitim oblicima ugroze.
Uz prosjačenje, sve je češća i pojava džeparenja, osobito tijekom ljeta kada je Mostar pun turista. Zabilježeni su brojni slučajevi krađe novca i dokumenata, što dodatno narušava imidž grada.
Prema važećim propisima, kazna za prosjačenje iznosi 100 KM, dok se za navođenje druge osobe na prosjačenje izriče kazna od 500 KM.
Međutim, velik broj tih kazni nikada ne bude naplaćen, a sustavske promjene izostaju.
Jedna od mogućnosti, smatraju stručnjaci, bila bi kaznena odgovornost i za one koji djeci na ulici daju novac.
Vrisak.info
