U Širokom Brijegu niče klesarska škola, a hercegovački kamen dobiva novu generaciju umjetnika.
Kamen ili, pak, “stina”, kako mu Hercegovci tepaju, oduvijek ih je vezao uz krševitu i kamenitu im zemlju. Kamen je čovjeku stoljećima bio oružje i oruđe, nakit, stan, na kraju i grobnica.
Uz pomoć kamenih zidova stvarane su plodne zemljane vrtače, a njime su krivudavim suhozidima ucrtavane njihove granice, piše Večernji list.
Kameni su lukovi mostova, ispleteni nad rijekama i klisurama, obale, ljude i svjetove spajali. Kamenom su zidane kuće, mlinice hraniteljice, a u njemu građene čatrnje, vodene spasiteljice. Kamenom su pravljene ceste, od njega se pravio kreč, nekada jedini vezivni materijal za gradnju.
Kamenim prahom “bilili” su se opanci, pravile podzide i klesali nadgrobni spomenici. Kameni se oblutak koristio i za natjecanje (bacanje kamena s ramena), na njegovim se tvrdim podovima živjelo, peklo i jelo. Kamen je ponekad bio i dobar jastuk, a nerijetko je služio i kao oružje, mnogi su ga “dobili u leđa” ili, ne daj Bože, u glavu, piše Večernji list BiH.
Kamen je jedno od trajnih sredstava stvaralaštva od prapočetka ljudske povijesti, i to ne samo za stanovnike kršne Hercegovine. Bio je, a i danas je inspiracija pjesnika, književnika, slikara, kipara, ali i ljubitelja prirode. O kamenu piše i glasoviti pjesnik kamena i krša Antun Branko Šimić. Stoljećima je čovjek poboljšavao svoj stambeni ambijent – od kuća od neoblikovana kamena do palača ukrašenih stupovima i svodovima.
A ljudi koji su bili vješti u obradi i slaganju kamena bili su majstori ili meštri, kako su ih zvali u Dalmaciji, i takvi su bili “na glasu”. Jednog od takvih našao sam u širokobriješkom selu Uzarići. Zatekao sam ga u njegovoj kući, zatrpanoga velikim brojem knjiga, laptopom te papirnatim zapisima na koje je bilježio svoja saznanja i primjedbe.
“Nema ti danas ništa od bavljenja bilo kojim poslom ako se nećeš informirati o dostignućima u svijetu. Danas ti se tehnologija i saznanja mijenjaju na dnevnoj razini”, tvrdi poznati umjetnik u kamenu Mirko Lasić, poznatiji pod nadimkom Miško.
“Tako ti on gotovo svaku večer, čim stigne s posla, čita, piše, prebire po računalu”, tvrdi njegova supruga.
Miškove kamene uratke danas možete pronaći diljem njegova rodnog mjesta Uzarići, počevši od stajališta za križni put koja vode od Uzarića do Širokog Brijega, točnije njih pet koje je on uradio, preko spomenika palima u Domovinskom ratu u njegovu rodnom selu, zvonika crkve u Posušju, spomenika u Pologu podignutoga u spomen na zaustavljanje tenkova, rada na spomeniku Petra Barbarića u Travniku, kao i na spomeniku blaženog Augustina Kažotića u Zagrebu do niza drugih kamenih građevina diljem Europe i svijeta u čijoj je izradi sudjelovao. Djela nastala njegovim rukama nalaze se i u dalekom Japanu, u kojem je Miško nekada radio.
“Žao mi je što ovo zanimanje obrade kamena polako pada u zaborav. Osobe koje obavljaju poslove oko kamena na niskoj su razini, posebice kada su u pitanju materijali. Trebaju nam stručni i osposobljeni radnici. Tako sam ja odlučio, bolje reći, već dulje vrijeme radim na tome, u Širokom Brijegu osnovati klesarsku školu. Sve je izglednije da bi ta škola mogla početi s radom već u školskoj 2026./2027. godini. Za početak bi to bio jedan odjel pri strukovnoj školi. Već neko vrijeme proučavam rad takve škole na Braču te iskustva sličnih škola u Austriji, Njemačkoj i Italiji te planiram to iskoristiti za školu u Širokom. Već sam u kontaktu s velikim brojem tvrtki u Širokom, ali i ostalima diljem BiH, Hrvatske i drugih država. Nailazim na veliku podršku, počevši od one materijalne do stručne”, tvrdi Miško, pokazujući popis poduzeća i osoba koji su mu iskazali pisanu podršku.
Klesarska škola
Kako je Mirko zamislio, roditelji polaznika ove škole ne bi imali nikakvih materijalnih troškova, bila bi im osigurana sva sredstva, a od tvrtki u kojima bi obavljali praksu dobivali bi i materijalnu potporu.
Prema njegovim razmišljanjima, nakon što škola počne s radom, tražio bi i dopuštenje za izgradnju zgrade privatne klesarske škole. Kao i ostale, škola bi bila s pravom javnosti jer bi sve predmete i stručnu praksu obavljale osobe koje imaju pravo na to.
“Velika potpora stiže mi od poduzeća Modra stijena, koje mi nudi nabavu opreme za praksu. Slično je i s tvrtkom Elda iz Nove Gradiške te nizom drugih, njih tridesetak. Čak su neki vlasnici tvrtki spremni i sami se uključiti u rad škole, pa i stručno se obrazovati”, tvrdi Miško.
Kod Mirka sam zapazio žal zbog njegova skromnog stručnog, točnije akademskog obrazovanja. Naime, kada je osnovana Akademija likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu, Miško je imao neodoljivu želju postati njezin student. Zbog malih kapaciteta nije primljen na Akademiju. Premda je danas poznat po svojim radovima, pita se što bi tek bilo da ima akademsko obrazovanje.
Što trenutačno danas radi Mirko? Nažalost, veliki dio vremena provodi gradeći ograde, stepenice, fasade, grobnice i drugo, dok mu za umjetnički rad ostaje malo vremena.
“Mora se od nečega i živjeti. Kažem sebi da neću više primati narudžbe, ali se uvijek pojavi neki prijatelj, kum, rođak… i što se može. Ja sada imam dogovorenih poslova koje ne mogu završiti ni za godinu dana.
Umjetnički radovi u budućnosti
Ipak, žao bi mi bilo “leći” u Šarampovo (groblje u Uzarićima) da ne ostavim iza sebe neke svoje zamisli. Želio bih iza sebe ostaviti nešto znamenito u svom selu, općini, državi. Imam u glavi neke zamisli, a neke su već u procesu nastajanja. Tako je skulptura “Hercegovac i Hercegovka” u poodmakloj fazi.
Prema njegovoj zamisli, to bi na kraju trebao biti brončani uradak. Njegovi budući planovi su bazirati se samo na umjetničke radove. Zasad mora raditi i zanatske poslove kako bi osigurao materijalnu potporu za život, za obitelj. Već neko vrijeme razmišlja kako će uraditi skulpturu “Pranje nogu” inspiriranu biblijskim zapisima.
Danas Mirko od kamenih gromada pravi skulpture, spomenike, građevine, ograde, ognjišta… Pod njegovim mišićavim rukama tvrdi hercegovački kamen popušta da bi na koncu poprimio oblik kakav je zamislio ovaj hercegovački umjetnik.
“Da, tvrd je, ali treba mu pristupiti pažljivo, bolje reći, znati njegovu strukturu i karakteristike, a tek tada pažljivim udarcima alatkama on popušta. Skulpture u kamenu predstavljaju najzahtjevniju kiparsku disciplinu. Kamen kao izbor umjetnika najčešće govori o umijeću autora jer podrazumijeva težinu manipulacije, dugotrajno učenje i naporan rad. Uz talent i vještinu, raditi u kamenu zahtijeva i strpljenje”, tvrdi Mirko Lasić, poznatiji pod nadimkom Miško.
Njegove kamene uratke možete pronaći diljem njegova rodnog mjesta Uzarići, počevši od stajališta za križni put koja vode od Uzarića do Širokog Brijega, točnije njih pet, preko spomenika palima u Domovinskom ratu do mrtvačnice te niza drugih građevina. Svi imaju jednu zajedničku osobinu – građeni su od kamena, ovog hercegovačkoga, a “dušu” im je udahnuo Miško.
Vrisak.info
