Nakon što je objavljeno kako je Suda BiH presudio da urednik dokumentarnog programa BHRT-a Tvrtko Milović nije ispunio jedan od uvjeta natječaja ove medijske kuće jer tobož ne poznavao “novinarsku etiku, uređivačka načela i svjetske standarde novinarstva”, te niza reakcija na tu vijest, na Facebooku se oglasio i sam Milović, čiju objavu prenosi Hrvatski Medijski Servis. Magistar novinarstva koji je bio urednik i direktor nekoliko medija napisao je:
-Treći put u posljednjih 15 mjeseci se šira (bošnjačka) medijska javnost opširno bavi pitanjem mog izbora na poziciju za koju je malo tko ranije znao i da postoji – mjesto urednika dokumentarno-suvremenog programa BHT1 na BHRT.
I ovaj put, kao i prethodna dva, nastoji se kroz laži, klevete i svjesno pogrešna tumačenja stvoriti atmosfera javnog linča kako bih odustao od ove funkcije, ili kako bi me se „smijenilo“. Kada je to zakazalo, udruga „BH novinari“ se angažirala kako bi moje imenovanje dobilo sudski epilog.
I dok se presuda još kucala u wordu u zgradi Suda BiH, bila je dostupna nekolicini sarajevskih novinara. Od silnog uzbuđenja, ili lijenosti čitanja nepunih šest stranica drugostupanjske presude, brzo se Sarajevom proširio glas kako se „Tvrtka Milovića smjenjuje s pozicije urednika jer ne zadovoljava ni jedan zakonom propisan kriterij“.
U zavjetu šutnje prva je popustila Senka Kurt koja je u svom članku iznijela opasnu laž: Kurt navodi da je „Sud BiH utvrdio da Milović nije ispunjavao nijedan od uvjeta konkursa, a to je besprijekorno poznavanje novinarskog kodeksa, uređivačkih načela, svjetskih standarda novinarstva“.
Bilo da se radi o nesposobnosti razumijevanja presude, svjesnom laganju ili euforičnom sljepilu, činjenica je da Sud BiH nije ni razmatrao moje kompetencije niti je bilo što „utvrđivao“ u mom slučaju.
Bizarnu konstrukcija tužitelja, redatelja Srđana Šarenca, „o besprijekornom poznavanju novinarskog kodeksa“ itd – Sud BiH u svom obrazloženju jasno je odbacio kao „nerelevantnu“!
Tužitelju Srđanu Šarencu zasmetalo je što mu Upravni odbor traži uređivačko iskustvo, pa se pozvao na Statut u kojem se može tražiti tek (mnogo šira definicija) iskustvo „rada u medijima“.
Sud je ovo prihvatio kao argument, zbog čega će se natječaj u tom dijelu ponoviti. Ja ću se ponovo prijaviti na natječaj i ako treba ponovo ću biti bolji kandidat od Srđana Šarenca. On je za poziciju bilo kakvog urednika na televiziji kompetentan jednako onoliko koliko sam ja kompetentan biti redatelj. I tu se priča završava.
No, druga je stvar upečatljiva – spremnost određenog broja medija, i medijskih djelatnika, da eksploatira priču o mom imenovanju na mjesto urednika, i pored upadljivog izostanka interesa šire javnosti za „slučaj Tvrtka Milovića“.
Ono što smeta nacional-šovinistima nije Tvrtko Milović kao takav, nego BHRT!
BHRT je posljednja televizija u BiH kojoj je uopće stalo biti objektivan medij! BHRT je posljednja televizija koja koliko-toliko nastoji oslikavati realnost BH društva. To nerijetko dovodi do frustracija onih koji BHRT vide kao televiziju koja treba biti „isključivo njihova“ ili da uopće ne treba postojati. BHRT je jedini medij koji se trudi, i uglavnom uspijeva, objektivno oslikati svu slojevitost BH društva. Entitetski emiteri odavno su u raljama svojih nacionalnih elita. Još je samo BHRT „sporan“.
Nevjerojatna je spremnost medija da razvlače osobne stavove pojedinaca svjesno potičući atmosferu neplaćanja javne RTV pristojbe. A sve kako bi se BHRT kao medij politički „ukrotio“ ili ugušio.
Na BHRT rade stotine ljudi koji već više od deceniju rade u nepromijenjenim uvjetima, većina njih „zakucana“ na pozicijama, bez unaprijeđenja ili povišice!
I dok privatni mediji neumoljivo moderniziraju svoju tehnologiju rada, radnici BHRT-a muku muče sa osnovnim sredstvima za rad. I onda im „kolege“ s drugih medija dižu hajku protiv kuće na osnovi izmišljotina i laži!
U jednoj ukupno lošoj atmosferi radnici BHRT-a moraju brinuti koliki će ovaj mjesec biti pad pristojbe, i hoće li uopće dobiti plaću.
Sve to braneći državni naziv televizije od silnih „patriota“.
Da je cilj javnih linčeva protiv pojedinih djelatnika zaista dobrobit BHRT-a, onda bi se famozna stručna javnost pozabavila njihovim radom.
Slučaj „Šarenac protiv BHRT“ mogao je ostati samo jedan u nizu radno pravnih procesa kandidata koji se osjećaju oštećeni. Obično takvi radno pravni procesi imaju za cilj ispravljanje neke nepravilnosti. Ali ovdje je utvrđena nepravilnost marginalne važnosti. Mnogo je važnije bilo medijski udariti na BHRT, koja je eto kriva što uopće u svom rukovodstvu ima osobu koja nije po volji „BH novinarima“, a sve kako bi se posljednji medijski svjetionik Bosne i Hercegovine uvukao u šovinističko blato u kojem se ostali mediji odavno nalaze.
Zbog ozbiljne ugroženosti BHRT-a od takvih medijskih nasilnika, prisiljen sam ostati dio BHRT tima, poboljšati rad dokumentarno suvremenog programa i ukupno programa u mjeri u kojoj to kao pojedinac mogu. Prisiljen sam ponovo pozvati Hrvate da plaćaju pristojbu, jer to je jedini način da BHRT opstane kao slobodni medij. A samo je slobodan državni medij garant ostvarenja individualnih i kolektivnih prava.
Što se tiče Senke Kurt, njoj ću poslati demant da objavi. Ako je mogao Klix nazvati da pita za komentar mogla je i ona. Ima broj, napisao je Milović na Facebooku.
