Problema u Salakovcu ne manjka ni migrantima ni onima koji o njima brinu.
Pristiglim izbjeglicama odgovara samo ovdašnje stanovništvo dok uvjetima u centru nisu nimalo zadovoljni. Većina želi što prije napustiti Bosnu i Hercegovinu
“Ljudi su dobri, ali u kampu nije nimalo dobro. Ja spavam ovdje vani, ispred. Ni hrana nije dobra. Želim ići iz Bosne, idem u Hrvatsku, pa dalje”, govori Mustafa iz Pakistana.
“U ovom kampu mi nije dobro. Uvjeti nisu dobri i ja sam gladan. Hoću u Španjolsku, tamo je i moj otac”, kaže Zenedi, također iz Pakistana.
Podijeljeni su po paviljonima Sirijci, Pakistanci i Afganistanci, ali zbog nervoze i međusobne netrpeljivosti tučnjave u Salakovcu su česta pojava. Pa pored svega drugog što fali, dobro bi došlo i osiguranje.
Broj migranata u izbjegličkom centru Salakovac nadomak Mostara svakim danom je sve manji. Iz sarajevskog parka ovdje je stiglo oko 270 migranata, danas ih je oko 160.
Najveći teret je na leđima mostarskog Crvenog križa. Upravo oni pokušavaju ispraviti sve greške državnih vlasti. Volonteri, ali i doktori svakodnevno priskaču u pomoć. Zalihe hrane ne postoje pa se snalaze na sve načine. Do kada će moći nitko ne zna.
“Problem će se pojaviti sa svim onim ukoliko se pod hitno ne pronađe neko rješenje, ukoliko se ti silni akcijski planovi koji se rade ne izvade iz ladica, postave na stol i konkretno podijele zadaci svih onih učesnika koji trebaju raditi u ovome projektu”, kaže Alen Kajtaz, predsjednik Crvenog križa Mostar.
“Problem će se pojaviti sa svim onim ukoliko se pod hitno ne pronađe neko rješenje, ukoliko se ti silni akcioni planovi koji se rade ne izvade iz ladica, postave na sto i konkretno podijele zadaci svih onih učesnika koji trebaju da rade u ovome projektu”, kaže Alen Kajtaz, predsjednik Crvenog krsta Mostar.
Neočekivane susjede Mostarci su dobro primili. Sve je veći broj onih koji u Salakovac dolaze sa vrećicama pomoći. Valjalo bi kada bi se sve dostavljalo na jedno mjesto, a onda dijelilo migrantima, kažu u Crvenom križu, jer je ta pomoć često i povod za sukobe migranata.
>U Širokom Brijegu privedena skupina od 10 migranata
Mostarci sa kojima su pričali novinari ATV-a kažu da razumuju i žale izbjeglice u Salakovcu.
“Ja osobno i moja obitelj, i svi moji prijatelji zaista suosjećamo sa ljudima koji prolaze ovo teško razdoblje u svom životu”, kaže Abida Pehlić iz Mostara.
“Svugdje su izbjeglice iste i ja mislim da im treba pomoći. Ljudi nisu krivi, to je sve viša politika”, dodaje Abidina sugrađanka Mubera Muftić.
Ova grupa migranata u Salakovcu je tu već desetak dana. Do kada i što dalje, nitko ne zna. U Mostar, ali i druge dijelove Hercegovine, migranti stalno pristižu.
