Doktor ekonomskih znanosti Faruk Hadžić još je jednom pokazao zašto ga se smatra jednim od najboljih makroekonomskih analitičara, ne samo u BiH već i šire.
U suradnji s IT stručnjakom Jasminom Muslimovićem osmislio je i u pogon stavio modul eMatica zahvaljujući kojem građani osnovne dokumente mogu dobiti jednim klikom. O projektu koji je implementirao u Grad Ljubuški, ali i digitalizaciji u BiH, te u javnom sektoru općenito, govorio je za Večernji list.
Kada sagledate trenutačnu ekonomsku situaciju u Bosni i Hercegovini, koje ključne izazove i prilike za njezin razvoj vidite u idućim godinama te koliko je digitalizacija jedan od alata za ubrzanje tog razvoja?
– Bosna i Hercegovina danas se nalazi na svojevrsnom makroekonomskom raskrižju. S jedne strane imamo relativno stabilne javne financije i umjeren, ali nedostatan rast BDP-a, dok s druge strane gubimo radnu snagu kroz emigracije, suočavamo se s niskom produktivnošću i sporim privlačenjem investicija. To su strukturni problemi koji se godinama gomilaju i ne mogu se riješiti samo povećanjem potrošnje ili zaduživanjem. Ključ je u podizanju učinkovitosti i konkurentnosti – to znači modernizaciju institucija, jačanje povjerenja investitora i stvaranje ambijenta u kojem domaća i strana poduzeća mogu brže donositi odluke i provoditi projekte. U tom kontekstu digitalizacija je danas nužnost jer omogućuje da administracija postane partner, a ne prepreka građanima i gospodarstvu te da se procesi skrate s mjeseci na dane ili sate. Digitalizacija istodobno šalje snažan signal investitorima da je društvo spremno na promjene i nova pravila igre, a građanima pokazuje da država može funkcionirati učinkovito i transparentno. Zato uvijek naglašavam da je digitalna transformacija i gospodarski razvojni alat – ona ubrzava sve druge reforme i pomaže nam uhvatiti korak s modernim trendovima u regiji i Europskoj uniji.
Kada se osvrnete desetak godina unatrag, zašto digitalizacija javnog sektora u BiH nije zaživjela u mjeri u kojoj se tada očekivalo i koji su, po vašem mišljenju, bili glavni razlozi za zastoj?
– Kada danas pogledamo unatrag, jasno je da BiH nije zaostajala zbog nedostatka ideja ili tehnologije – znanja i rješenja uvijek je bilo. Problem je bio u tome što nije postojala politička volja i institucionalna disciplina da se napravi dugoročni plan i dosljedno provodi. Umjesto sustavne digitalizacije, imali smo stotine izoliranih i često nedovršenih projekata koje su pokretale različite institucije ili donatori, bez jedinstvenog standarda i vlasništva nad procesom. Tako su nastajali digitalni “otočići” koji nisu bili međusobno povezani i nisu mogli ponuditi građanima i gospodarstvu ono što je najvažnije – jedinstveno, brzo i pouzdano iskustvo.
Dodatni problem bio je zakonski okvir koji nije pratio tehnološki razvoj, kao i strah administracije od promjene, gubitka kontrole ili radnih mjesta. Digitalizaciju se predugo doživljavalo kao tehnički dodatak postojećim procedurama, a ne kao transformaciju poslovnih procesa i kulture rada. Zbog toga smo izgubili dragocjeno vrijeme. Tek s pojavom modela poput Digital Tax-Free City (DTC) i Digital City Permit (DCP), koji su od početka građeni iz perspektive krajnjeg korisnika i s jasno definiranim vlasništvom nad autorskim pravima, stvoreni su uvjeti da digitalizacija napokon krene u praksu i pokaže konkretne rezultate.
Koji su danas glavni preduvjeti za uspješnu digitalnu transformaciju javnog sektora – u smislu zakonskog okvira, IT infrastrukture, kadrova i spremnosti građana i gospodarstva?
– Ako želimo da digitalna transformacija zaživi, moramo je promatrati kao sustav, a ne kao skup nepovezanih aplikacija.
Prvi preduvjet je jasan zakonski okvir. Mora biti propisano da digitalni zapis ima jednaku pravnu snagu kao papir, da se može obavljati elektronička identifikacija, potpisivanje i dostava te da svi procesi budu zasnovani na jedinstvenim standardima interoperabilnosti. Bez toga svaka općina ili institucija stvara “svoj svijet”, a građani opet hodaju od šaltera do šaltera. Drugi preduvjet je infrastruktura – ne samo serveri i mreže već i sigurnosni sustavi. Građani i poduzeća moraju imati povjerenje da su njihovi podaci zaštićeni, da sustav radi 24/7 i da neće doći do gubitka informacija.
Treći su ljudi i vještine. Digitalizacija nije sama sebi svrha ako službenici nisu obučeni i motivirani koristiti je ili ako građani ne znaju kako doći do usluge. To znači stalnu edukaciju i u administraciji i u javnosti jer tehnologija mijenja način rada i razmišljanja.
Četvrti preduvjet je politička volja i koordinacija. Bez jasnog vodstva i vlasništva nad procesom digitalizacija ostaje samo dobar PowerPoint. Treba nam središnje tijelo koje daje smjer, a da lokalne zajednice imaju slobodu prilagodbe unutar zajedničkog standarda.
I konačno, kultura promjene. Ako digitalizaciju shvatimo kao priliku da smanjimo korupciju, ubrzamo procese i otvorimo podatke prema građanima, ona postaje alat za jačanje povjerenja u institucije – i to je možda najvažniji preduvjet.
Kako su nastali koncepti Digital Tax-Free City (DTC) i Digital City Permit (DCP) i zašto su važni kao prekretnica u digitalizaciji lokalne uprave?
Koncepti DTC i DCP nastali su iz vrlo praktičnog iskustva. Godinama smo u razgovorima s gospodarstvenicima, freelancerima, građanima i lokalnim upravama slušali iste probleme – spore, komplicirane i skupe administrativne postupke, desetke papira i fizičke odlaske u više institucija. Ideja je bila napraviti model koji će to radikalno pojednostaviti, ali ne “na silu”, već unutar zakonskih mogućnosti i uz punu kontrolu lokalne zajednice. Digital Tax-Free City (DTC) krenuo je kao pilot za registraciju obrta bez naknade, s minimalnim brojem dokumenata i u roku od 24 sata. Pokazao je da je moguće postići administrativnu brzinu i jednostavnost kakvu građani očekuju, bez narušavanja zakonitosti procesa. Nakon toga razvijen je Digital City Permit (DCP) – digitalna infrastruktura koja u jednom sustavu objedinjuje module za e-matične knjige, e-dozvole, porezne olakšice, participativno budžetiranje i druge općinske usluge.
Prekretnica je u načinu razvoja projekata – umjesto da svaka općina od nule gradi svoj sustav, nudimo standardizirane module s jasno definiranim autorskim pravima, dok lokalna zajednica zadržava vlasništvo nad podacima i upravljanje procesima. To donosi brzinu, pravnu sigurnost i dugoročnu održivost. DTC i DCP dokazali su da digitalizacija može biti brza i praktično primjenjiva, a ne samo političko obećanje.
Koje ste lekcije naučili iz prve implementacije DTC-a i razvoja DCP modula i kako ih mogu primijeniti druge općine i gradovi u BiH?
– Prva i najvažnija lekcija iz Travnika je da digitalna transformacija ne može biti “projekt za šalter”, već strateški proces koji zahtijeva političku volju, koordinaciju i promjenu načina razmišljanja. Kada imate vizionarsko vodstvo poput načelnika dr. Kenana Dautovića, koji jasno definira smjer i stoji iza projekta, administracija se mobilizira, otvara se za promjene i šalje snažan signal građanima i gospodarstvu. Takvo liderstvo je neprocjenjivo.
Druga lekcija je važnost partnerstva i povjerenja. U Travniku smo pokazali da sinergija lokalne vlasti i stručnog tima daje rezultate. Jasmin Muslimović i njegov tim IT stručnjaka pravi su arhitekti sustava koji razumiju lokalne potrebe i znaju ih pretočiti u funkcionalne module. Povjerenje je omogućilo da se problemi rješavaju odmah, a ne nakon mjeseci dopisivanja. Treća lekcija je pravna sigurnost i standardizacija. Zaštitom DTC-a i DCP-a kao autorskih djela stvorili smo okvir koji jamči da se rješenja mogu prenositi na druge općine uz minimalna prilagođavanja, bez gubitka kontrole nad kvalitetom i zaštitom podataka, čime se smanjuju troškovi, ubrzava implementacija i osigurava dugoročna održivost.
Četvrta lekcija je komunikacija prema građanima. Svaka nova usluga mora biti objašnjena i promovirana tako da građani odmah shvate njezinu korist. Tek tada raste povjerenje i korištenje sustava. Te su lekcije univerzalne i zato danas imamo mnogo lakši put za uvođenje novih modula u drugim gradovima i općinama – jer sada postoji i “know-how” i dokaz da se digitalizacija može uspješno provesti u BiH.
Ljubuški je od 1. listopada 2025. postao prvi grad koji implementira vaš modul eMatica. Što to konkretno znači za građane i administraciju i zašto je važno da upravo Večernji list ekskluzivno objavi ovu vijest?
– Grad Ljubuški već je ranije pokazao spremnost biti pionir digitalne transformacije te je prepoznat kao druga DTC sredina u BiH. Od 1. listopada 2025. Ljubuški je napravio novi iskorak implementacijom modula eMatica, što znači da će građani prvi put moći – bez odlaska na šalter – putem interneta dobiti rodni list, vjenčani list, državljanstvo i smrtni list, brzo, jednostavno i uz punu pravnu valjanost i sigurnost podataka.
Posebno je važno što će se to moći učiniti i iz inozemstva, što je od velike pomoći dijaspori, koja će moći naručiti dokumente i primiti ih poštom, uz samo nekoliko klikova mišem.n Za samu administraciju to je također prekretnica, smanjuje se papirologija i opterećenje službenika, procesi postaju transparentniji, a oslobađa se vrijeme za kvalitetniji rad s građanima. Ljubuški ovim potezom pokazuje da digitalizaciju ne shvaća kao jednokratan projekt, nego kao put – jer će se nakon eMatice postupno uvoditi i drugi moduli DCP-a.
Za Večernji list ovo je prilika da ekskluzivno najavi prvo takvo rješenje u Hercegovini i predstavi Ljubuški kao primjer dobre prakse i lidera digitalne transformacije na lokalnoj razini – što je istodobno i snažna pozitivna priča za cijelu Bosnu i Hercegovinu.
Koji su sljedeći koraci u digitalizaciji javnog sektora nakon eMatice – koje module planirate uvesti početkom iduće godine i kakva je dugoročna vizija digitalne transformacije lokalnih zajednica u BiH?
– Implementacija eMatice u Ljubuškom za nas je početak nove faze. Već početkom iduće godine planiramo uvođenje dodatnih modula iz DCP platforme – poput eDozvola+, koja omogućuje elektroničko izdavanje urbanističkih, građevinskih i drugih dozvola; zatim CiviTax za brže i transparentnije porezne olakšice i prijave te SmartBudžet, aplikaciju koja uvodi participativno budžetiranje i omogućuje da gradske službe online planiraju i usklađuju troškove. Tako lokalne zajednice dobivaju cjelovit digitalni ekosustav, koji nije skup odvojenih aplikacija, nego jedinstvena infrastruktura u kojoj svaki modul “razgovara” s drugim i razvija se po istom standardu. Dugoročna vizija je da općine i gradovi diljem BiH, bez obzira na veličinu i resurse, mogu za nekoliko mjeseci implementirati iste module uz minimalna prilagođavanja – te građanima ponuditi istu razinu usluge kakvu imaju u najrazvijenijim zemljama Europske unije. Cilj je da digitalna transformacija postane normalan dio rada javne uprave, a ne pojedinačni projekti. Tako stvaramo trajnu promjenu – od šalter-administracije prema servisnoj administraciji, koja je brza, transparentna i usmjerena na korisnika.
Vrisak.info
