U Drugom svj. ratu i poraću jugokomunisti su ubili 66 članova Hercegovačke franjevačke provincije. Od toga u Mostaru njih 7: dr. fra Lea Petrovića (provincijala), fra Bernardina Smoljana, fra Rafu Prusina, fra Grgu Vasilja (gvardijana), fra Jozu Bencuna, fra Kažimira Bebeka i fra Nenada Pehara. Pokupili su ih u večernjim satima 14. veljače 1945. u franjevačkom samostanu u Mostaru, svezane proveli kroz D. Mahalu i ubili na obali Neretve na Čekrku. Nisu bili suđeni ni na kakvom sudu niti je do danas netko odgovarao za taj ratni zločin. Nema u gradu Mostaru (izuzev franjevačkog samostana) ni ploče ili spomenika podignutih u čast ubijenim franjevcima i mnoštvu puka Božjega, kako u vrijeme rata tako i u poraću.
A u tom nesretnom ratnom vremenu franjevci u Mostaru pomagali su pojedince i obitelji židovskog, srpskog, partizanskog, komunističkog… podrijetla. Mnogo je dokaza za to koji su pomno skupljeni u doktorskoj disertaciji Hrvoja Mandića: »Hercegovačka franjevačka provincija u Drugom svj. ratu i poraću«. Mi ovdje spomenimo samo to da su nekoliko puta partizanski i komunistički pripadnici dolazili do dr. fra Lea Petrovića da ga zbog njegovih zasluga za njihove obitelji odvedu na tzv. oslobođeni teritorij, ali je on to uvijek odbio. Posljednji put došli su po njega noć prije ulaska jugokomunista u Mostar.
U vrijeme Jugoslavije 14. veljače slavljen je kao »Dan oslobođenja Mostara«. Neki su, nazvavši se tzv. antifašistima, to nastavili i nakon Domovinskoga rata. Znakovi pod kojima sve čine jesu oni propalog jugokomunističkoga režima, jednoga od triju suvremenih totalitarizama (nacionalsocijalizma, fašizma i komunizma), kako je to definirao Europski parlament.
Ove su godine tzv. antifašisti najavili svoj ponovni skup u Mostaru u povodu 14. veljače. Gradonačelnik grada Mostara dr. Mario Kordić reagirao je objavom na društvenim mrežama. Prenosimo ju u cijelosti.
»Mostar je simbol multikulturalnosti i slobode.
Dok Mostar svakodnevno raste, razvija prometnice, infrastrukturu, turizam, obnavlja zaostale ruševine, pojavljuju se lažni moralizatori i falsifikatori načela antifašizma.
Predstavljati se antifašistima noseći u rukama simbole jednog od najgnusnijih totalitarnih režima je za svaku osudu. Možda bi i ove godine igrokaz koji isti glumci godinama izvode prošao bez reakcije, ali nemoguće je zanemariti gnusno nazivanje Mostara mjestom neofašizma.
Oštro osuđujem takav javni govor koji ne pripada civiliziranom i demokratskom društvu kojem Mostarke i Mostarci pripadaju. Duboko sam uvjeren da smo dovoljno sazreli kao društvo da demaskiramo lažno predstavljanje i sijače mržnje i podjela. Grad koji kao gradonačelnik predstavljam podržava i podržavat će sve slobode, provoditi reforme, ali i reagirati na zlonamjerne postupke i izjave.«
Vrisak.info
