Većina građana u BiH zna kako je to biti siromašan, u financijskom smislu, i koliko je truda i rada tijekom života potrebno da bi se stvorilo nešto svoje, počevši od osiguranja krova nad glavom, stvaranja obitelji, pronalaska posla, pokretanja vlastitog biznisa, pa čak i svakodnevnih potreba.
Danas, kada je život sve brži i kada su mogućnosti sve veće, čini se da nikada nije bilo teže steći neka vlastita sredstva, kojima bismo svojoj obitelji i sebi mogli osigurati lagodan život, ali i perspektivniju budućnost, pišu Nezavisne.
Razgovarajući s građanima, doznaje se kako većina njih radi i po više poslova, iako je onaj njihov primarni dobro plaćen, a sve kako bi pokušali pregurati mjesečne potrebe. Kredit i zaduženja postali su svakodnevica, a činjenica je da bez toga, nažalost, mnogi ne bi mogli riješiti probleme s kojima se suočavaju.
Ratko M. iz Banja Luke kaže kako s primanjima koje imaju supruga i on teško mogu stvoriti nešto svoje.
“Živimo kao podstanari s malim djetetom i pokušavamo riješiti stambeno pitanje. Međutim, supruga i ja, iako smo visokoobrazovani, nemamo dovoljna primanja upustiti se u veliki kredit da bismo kupili stan ili kuću. Posebno s ovako visokim cijenama nekretnina. Plaće nam služe da preživimo od mjeseca do mjeseca. Teško je nešto uštedjeti, a ne da se podigne kredit”, ističe ovaj Banjalučanin za Nezavisne.
Isto tako, ima i onih koji se ne usuđuju zadužiti, jer strahuju što može biti sutra.
“Imam zaista dobar posao, za sadašnje uvjete jako dobro plaćen. Ali, i dalje živim kao podstanar, jer me strah krenuti u poduhvat kupovine stana zbog toga što bi mi trebalo mnogo novca, a i nisam siguran što se može dogoditi s poslom”, priča Ilija, koji trenutno živi i radi u Banja Luci.
Pored toga, on navodi kako u današnje vrijeme nije lako kupiti vlastitu nekretninu.
“Kada razmišljam o kupovini stana, uvijek se vodim time da to ne bude nešto baš malo, jer planiram osnovati obitelj. Ali, za kupovinu minimalno 50 kvadrata stambenog prostora, primjerice u Banja Luci, sada treba minimalno 150 tisuća maraka, što bi me ‘bacilo’ u dugogodišnje zaduženje. Razmišljam da počnem raditi još jedan posao, pa ću tek tada vidjeti kakve su mi mogućnosti”, dodaje on.
Sličnih primjera u BiH je na stotine tisuća. Rijetki su imali sreću roditi se u obiteljima koje su oduvijek bile dobro situirane.
Zato, kada se zbroje prepreke s kojima se suočavaju građani, nije ni čudo što sve više njih rješenje traži izvan granica BiH nadajući se da će za nekoliko godina uspjeti steći neke beneficije, a onda se vratiti i to pretočiti u vlastiti posao. Ali, takvi su rijetki. Više je onih koji odlaze i ne vraćaju se.
Uzevši u obzir navedeno, struka ističe da BiH spada među države s najvećom depopulacijom u svijetu.
“S jedne strane je to zbog velikog broja mladih koji odlaze većinom u potrazi za boljim životom, a s druge strane zbog toga što obitelji postaju sve manje i manje, a parovi s troje i više djece su izuzetno rijetki”, navodi Admir Arnautović, predsjednik Udruženja “Klub potrošača Srednje Bosne” Travnik.
Osnovni razlog ovog trenda, mišljenja je on, vjerojatno leži u ogromnom nesrazmjeru između primanja i troškova života, koji su, također, sve veći.
“Ako samo pogledamo cijene nekretnina, one čak i u manjim gradovima u BiH prelaze 2.000 KM po kvadratu, dok u većim idu i po 5.000 KM. Uz prosječnu plaću samac bi mogao sebi kupiti jednosoban stan za nekih 25 godina. Četvoročlana obitelj s dvoje zaposlenih uz prosječnu plaću i dvoje male djece jednostavno ne može sebi priuštiti kupovinu stana i mora ili stanovati kod obitelji, ili plaćati kiriju, ili tražiti posao izvan BiH”, pojašnjava Arnautović.
Sociolozi kažu kako problem stvaranja nečega svojim trudom i radom u BiH reflektira duboke socijalne i ekonomske nejednakosti.
Sociolog Mirjana Čeko smatra kako na građane ogroman utjecaj imaju i društveni pritisci i očekivanja, kako obitelj, tako i okoline, koji nerijetko ne trpe neuspjeh.
“U tom smislu, društvena očekivanja o tome što znači biti ‘uspješan’ mogu utjecati na to kako ljudi pristupaju stvaranju doma, pokretanju posla ili formiranju obitelji. Ako ovi standardi djeluju nedostižno, neki ljudi se mogu osjećati obeshrabreno da ih pokušaju ostvariti”, kaže Čeko, dodajući kako u takvom okruženju odustajanje od odgovornosti postaje privlačnija opcija za većinu, pa čak i po cijenu toga da ostanu u društvu koje je zarobljeno u nepotizmu, korupciji, siromaštvu, nepravdi…
Vrisak.info
