Izrazito je osjetljiv odabir puta kojim bi Hrvati iz BiH trebali krenuti nakon što su im na ovim izborima Bošnjaci ponovno izabrali člana državnog Predsjedništva, piše Jozo Pavković za Večernji list.
Ogorčen ovakvim ishodom, dio hrvatske javnosti potiče svoje političke predstavnike na izlazak iz vlasti, građanski neposluh, pa čak i na izazivanje nereda. Nitko pritom ne analizira što dugoročno donosi svaki od tih poteza.
Osobito zato što bi napuštanje vlasti donijelo rizik od potpunog prepuštanja vlastite sudbine u bošnjačke ruke, progone, gubitak tisuća mjesta i za Hrvate ključnih poduzeća…
Hrvati su se već okušali u svim tim scenarijima. I svaki put oni su neslavno završavali. Iz njih su izlazili slabiji. Međunarodna zajednica obračunavala se na brutalan način s Hrvatima kada god su iskazivali neposluh. Tenkovima su rušili njihove medije, banke, a političare stavljali na crne liste i slali ih u zatvor. Hrvati iz takve sumorne prošlosti moraju izvući pouke.
Zadržavanje sadašnjeg političkog stanja istodobno znači nastavak iscrpljivanja i u konačnici izumiranje, a bojkot ih može gurnuti u rat s neusporedivo moćnijima, odnosno u trenutačnu “smrt”. Uz nesklonu međunarodnu zajednicu, hrvatska pozicija izgleda još bezizlaznija. Kojim onda putem krenuti?!
Hrvatski dužnosnici trebaju osmisliti strategiju za nekoliko razina. Prva je do kraja ojačati zajedništvo unutar svoga korpusa. Vrlo je bitno da se koaliciji stranaka koju predvodi HDZ BiH i koja je dobila 80 posto glasova pridruži i HDZ 1990.
Bez obzira na njihov loš rezultat, važna je simbolična poruka da je ovo nacionalna, a ne stranačka utakmica. Tako do kraja ujedinjeni trebaju voditi dva paralelna procesa koji će se međusobno osnaživati. Jedan je zaoštravanje zahtjeva o promjeni Izbornog zakona kako bi se konačno i trajno uklonile mogućnosti da im brojniji biraju predstavnike. Drugi proces je ostati u pregovorima o sastavljanju vlasti. Štoviše, uvjet za koalicije treba biti isključivo spremnost na konstruktivne izborne promjene. Bez obzira na to što je važno zadržati tradicionalne koalicijske “partnere”, odnosno autentične predstavnike naroda, kao što je bošnjački SDA, ipak zbog hrvatskih nacionalnih interesa mogućnost promjene treba potražiti isključivo s onima koji su na njih spremni. Hrvatima nitko ne daje mrvice vlasti.
Osvojili su je na biralištima, ona je njihovo “vlasništvo”. U poziciji su nuditi dugima partnerstvo, a istodobno samo zbog jednog krivog poteza mogu ostati bez svega. U kompliciranom i nepravednom sustavu i s jednim postotkom možete predstavljati narod, odnosno s 99 posto mogu vas izbaciti iz vlasti. Plebiscitarna podrška HDZ-u i partnerima kapital je kakav nema ni jedna stranaka, ni jedan narod. Osobito što se nakon dugo vremena, ponovno zbog želje za promjenama, stvorila kritična masa hrvatskog zajedništva. Riješi li se Izborni zakon, to zajedništvo treba ojačavati demokratiziranjem hrvatskog društva, koje sada, zbog straha od preglasavanja, izbore doživljava kao referendum za opstanak. Zato je sada bitan ostanak u svim postizbornim procesima.
Vrisak.info
