I dalje je nejasno zašto američki veleposlanik na odlasku Michael Murphy želi isključiti političke predstavnike za koje su većinski glasali Hrvati iz donošenja strateški važnog Zakona o Južnoj plinskoj interkonekcij, ističe Radiotelevizija Herceg-Bosne u svim prilogu.
Republika Hrvatska je iznimno zainteresirana za ovaj projekt, a zainteresirani su i Hrvati u BiH jer bi plinovod išao preko 80 % teritorija u kojima su oni većinski naseljeni. Ipak, Murphy tvrdi kako politički predstavnici Hrvata igraju na rusku kartu.
“To što je namijenjena cijela operacija “Južna interkonekcija da se i američki plin preko LNG terminala na Krku uvozi konačno u BiH, ne mijenja činjenicu da će o svemu donijeti odluku dvije države Republika Hrvatska i Bosna i Hercegovina. On se čak miješa i unutar bosanskohercegovački aspekt tog pitanja koliko će javnih poduzeća ili kompanija biti uključeno i koje će biti uključene u taj projekt”, komentira Milan Sitarski.
“Ne vidim razloga da se radi toliki pritisak, jer ovo su stvari koje se ne lome preko koljena. Ovako značajni projekti ako kažemo da je to 77 kilometara plinovoda sa strane Hrvatske u vrijednosti oko 100 do 120 milijuna eura, ako kažemo da je to oko 170 kilometara plinovoda u BiH koji se mora izgraditi, BiH to ne može iznijeti sama. Zato tu treba široki konsenzus, potpora i Europske unije, Republike Hrvatske i naravno naših američkih prijatelja”
Predsjednik Kluba Hrvata u federalnom Domu naroda Damir Džeba navodi kako zakon treba biti usvojen od strane Vlade Federacije i parlamentarne većine te podsjeća kako je ranije bilo i drugih energetskih projekata oko kojih je bilo žestokih pritisaka pa su na kraju propali.
“Možemo se sjetiti kakva je bila priča i proces oko naguravanja za projekt TERMO BLOK 7 u vrijednosti milijardu i 400 milijuna maraka. Na sličan način smo osjetili jednu vrstu naguravanja da se to kroz Federalni parlament i provuče kroz oba doma. Međutim taj projekt nije ugledao svijetlo dana, povukli su se investitori i BiH je ostala s vrlo upitnim povratom avansa koji smo napravili s Kinezima”, kazao je Džeba.
Dobar primjer kako se može izbjeći ovisnost o ruskom plinu za BiH može biti primjer Moldavije što je u svojoj energetskoj studiji o neovisnosti BiH analizirao i Institut za društveno-politička istraživanja iz Mostara.
“Zajedničkom akcijom Europske unije i drugih aktera prevladana je ta mogućnost da netko blokira izgradnju plinovoda i pronađeno je rješenje. Bilo je dovoljno političke volje. U ovim vrlo teškim geopolitičkim vremenima treba jednostavno gledati da se minimiziraju rizici koji proizlaze iz tih geopolitičkih turbulencija. A ovdje kao da se pokušava u slučaju BiH da se te geopolitičke turbulencije još jače odraze na našu situaciju”, dodao je Sitarski.
Nema nikakve logike da bilo tko od političkih predstavnika Hrvata bude protiv projekta Južne plinske interkonekcije, jer bi on značio i dodatnu povezanost Republike Hrvatske i BiH. Ali pitanje energenata je i pitanje budućnosti, stoga Hrvati traže novo javno poduzeće u kojemu bi i oni u značajnoj mjeri odlučivali oko korištenja plina.
“95 % zakona je usuglašeno, ostalo je samo da se vidi način na koji će se taj projekt implementirati, tko je u biti investitor u kontekstu zakona. Mi kao hrvatska politika imamo dvojbe unutar parlamentarne većine je da to provodi BH Gas koji je opterećen aferama i težinom negdje oko 27 milijuna maraka štete koje će morati platiti građani Federacije”, objašnjava Džeba.
Poduzeće BH Gas je između ostaloga ostalo zapamćeno i po propaloj višemilijunskoj investiciji polaganja plinskih cijevi između Travnika i Zenice koje preko 10 godina ne služe ničemu. Stoga, opravdano se zapitati je li takvo poduzeće uopće kredibilno iznijeti jedan ovakav zahtjevan projekt kao što traži američki veleposlanik.
Više u prilogu Radiotelevizije Herceg-Bosne.
Vrisak.info
