Javno i političko djelovanje u Bosni i Hercegovini u razdoblju predizborne kampanje uvijek predstavlja poseban okvir u kojemu se ne biraju sredstva, osobito populističkog i demagoškog karaktera, kako bi određena politička opcija „poklopila“ onu drugu.
S obzirom na politički sustav kakav je na snazi u Bosni i Hercegovini, postaje jasno da pojedini akteri u nedostatku vlastitog programa i ideja, koriste mehanizme diskreditacije svih vrsta, pa čak i onih na osobnoj razini.
Jasno je da će se „najprljavije“ kalkulacije i ovaj put odrađivati među hrvatskim biračkim tijelom koje svake izbore, nažalost, mora strepiti hoće li njihova izborna volja i mogućnost izbora legitimnih političkih predstavnika doista biti i zadovoljena.
Hrvatski narodni sabor (HNS BiH) kao jedinstveno tijelo zamišljeno da bude najveći oslonac i prva brana u zaštiti hrvatskog nacionalnog, kulturnog i političkog identiteta očigledno ne zadovoljava apetite pojedinaca koji vlastite ambicije, prije svega one političke, nastoje obezvrijediti na sve moguće načine. Hrvatski narod u Bosni i Hercegovini jasno, direktno i nebrojeno puta do sada pokazao je svoje jedinstvo, svoj nepokolebljivi nacionalni karakter upravo kroz djelovanje HNS BiH.
Isti pojedinci, koji su navodno dio HNS BiH, a u praksi rade na njegovom (in)direktnom rasturanju, svoje predizborno djelovanje zasnivaju samo i isključivo na bacanju mrlja na sve ono što su legitimni predstavnici hrvatskog naroda uradili i spriječili kako bi hrvatski narod zadržao svoju konstitutivnost i ostvario jednakopravnost. Osim jeftinog populizma i demagogije koju nude svakodnevno, što su tzv. buntovnici koji ove Opće izbore izlaze izvan Hrvatskog narodnog sabora BiH doista i ponudili hrvatskim biračima osim lijepljenja etiketa navodnim protivnicima, iako su ih isti ti „protivnici“ pozivali na jedinstveno djelovanje kroz instituciju HNS BiH?
Jesu li upravo neznanje i frustracije na osobnoj razini dio „programa“ koji nude a koji glasi: „Isključivi cilj naše politike je ulazak u sustav vladanja kako bi u roku od 4 godine u ropotarnicu povijesti poslali sve vas mentalne komuniste…“ Je li ovo program za ravnopravnost i jednakopravnost hrvatskog naroda ili time liječe vlastite nesposobnosti, i da li takva logika podrazumijeva da je preko 80% hrvatskog naroda koji svoju potporu daju Hrvatskom narodnom saboru BiH, zapravo direktno nazvani mentalnim komunistima?
Jedinstvo hrvatskog naroda je realnost koju pojedinci očigledno ne razumiju, pozivajući se na kojekakve mentalne sklopove protiv kojih su se hrvatski branitelji i hrvatski narod uspješno izborili..
Je li poziv na jedinstvo hrvatskog nacionalnog bića odraz komunističkih vremena i tko doista zagovara politiku jednoumlja nazivajući direktno većinu hrvatskog naroda „mentalnim komunistima“ koje treba poslati u zaborav?
