Iako statistički podaci pokazuju da u BiH i dalje postoji značajan broj pripadnika srednje klase, sve veći dio kućanstava u praksi živi bez realne mogućnosti štednje ili izdržavanja i najmanjeg financijskog udara. Rast cijena stanova, hrane i osnovnih životnih troškova u velikoj je mjeri pojeo efekte rasta plaća, pa se srednji sloj, nekadašnji nositelj ekonomske stabilnosti, sve češće svodi na život od mjeseca do mjeseca.
Ekonomist Igor Gavran u svojim analizama ističe da se upravo u tom odnosu najbolje vidi slabljenje srednje klase u BiH, jer čak ni prosječne plaće ne osiguravaju životni standard koji bi se u europskim okvirima mogao nazvati srednjom klasom. Prema njegovim riječima, rast nominalnih primanja gubi efekt zbog rasta cijena osnovnih životnih troškova.
Teorija i praksa
U ekonomskoj teoriji srednja klasa se najčešće definira kao skupina kućanstava koja ostvaruju između 75 i 200 posto medijalnog dohotka. Međutim, u stvarnosti, taj pojam mnogo manje ovisi o formalnoj visini prihoda, a mnogo više o sposobnosti da se nakon osnovnih troškova osigura štednja, sigurnosna rezerva i dugoročna financijska stabilnost, piše Glas Srpske
Prema procjenama zasnovanim na strukturi plaća i potrošnje, u ovu kategoriju formalno spada oko 30 do 40 posto kućanstava, ali je broj onih koji uistinu žive standarde klasične srednje klase – stabilna štednja, mogućnost planiranja, otpornost na krize – znatno manji. Većina se kreće u zoni tekuće potrošnje, bez financijskog jastuka i s ograničenim prostorom za bilo kakav neplanirani trošak.
Gavran smatra da srednja klasa u BiH sve više nestaje i postaje gotovo endemska kategorija. Navodi i da značajan dio stanovništva koji se formalno može svrstati u taj sloj u praksi živi bez financijske sigurnosti, u stalnom režimu pokrivanja tekućih troškova. Analize primanja pokazuju da se “stvarna” srednja klasa svodi na oko 15 do 20 posto kućanstava. Donju granicu čine obitelji koje jedva pokrivaju osnovne troškove s prihodima od 2.500 do 3.500 maraka, dok “klasična” srednja klasa podrazumijeva primanja od 4.000 do 6.500 KM.
Život na granici
Da ta linija između statistike i stvarnosti postaje sve tanja, pokazuju i konkretni primjeri iz svakodnevnog života. Obitelj iz Banje Luke, u kojoj su supružnici zaposleni kao medicinska sestra i nastavnik, s dvoje djece i ukupnim prihodima od oko 3.600 maraka, formalno se nalazi u zoni donjeg srednjeg sloja. Međutim, njihova financijska realnost pokazuje nešto sasvim drugo.
“Nakon otplate stambenog kredita, troškova hrane, prijevoza, školovanja djece i režija, proračun se praktički svodi na tekuće preživljavanje. U takvim uvjetima ne postoji prostor za štednju niti za nepredviđene troškove bez zaduživanja. Čak i odlazak na more, koji bi trebao biti normalan, postaje sporan” kaže Stefan P. (39), dodajući da, unatoč fakultetskom obrazovanju, obitelj teško može priuštiti bilo kakav komfor izvan osnovnih potreba.
Mjesečni troškovi četvoročlane obitelji u većim gradovima danas u prosjeku prelaze 3.000 KM. Stanovanje, bilo kroz kredit ili najam, iznosi 700 do 1.000 maraka, hrana 1.000 do 1.300, režije više od 300, dok prijevoz, obrazovanje i ostali troškovi ukupan iznos podižu na 3.000 do 3.500 KM mjesečno. U praksi, to znači da se cijeli jedan prihodovni nivo kućanstva troši na golu reprodukciju života.
Neophodni luksuz
Ekonomisti ističu da bi se kućanstvo moglo smatrati stabilnim dijelom srednje klase tek ako ima ušteđevinu koja pokriva tri do šest mjeseci potrošnje – odnosno 10.000 do 15.000 KM za četvoročlanu obitelj. Međutim, značajan dio građana u BiH ne raspolaže ni rezervom za jedan mjesec života bez plaće.
Prag minimalne financijske stabilnosti kreće se između 3.500 i 4.500 maraka mjesečno, dok “puna” srednja klasa podrazumijeva prihode od 5.000 do 6.500 KM, uz kredit, automobil, obrazovanje djece i redovitu štednju.
Dodatni pritisak dolazi s tržišta nekretnina. U posljednjih deset godina cijene stanova porasle su više od 150 posto, dok su plaće rasle oko 90 posto. Kvadrat novogradnje u većim gradovima danas iznosi od 3.500 do 5.000 KM.
Stan od 70 kvadrata tako danas košta između 250.000 i 300.000 KM. Uz stambeni kredit na 25 godina, rata se kreće oko 1.000 KM mjesečno, što u mnogim slučajevima znači da samo stanovanje pojede više od 30 posto prihoda – granice koja se u ekonomskoj teori smatra pragom održivosti kućanstva.
Inflacija jede plaću
Inflacija je u razdoblju od 2020. do 2025. godine podigla cijene osnovnih namirnica i usluga i do 70 posto, što je u velikoj mjeri neutraliziralo nominalni rast plaća. Kućanstva danas na hranu troše oko trećine prihoda, dok je u razvijenim europskim ekonomijama taj udio najčešće između 10 i 15 posto. Gavran u tom kontekstu ističe da se upravo kroz odnos plaća i troškova najjasnije vidi pad realne kupovne moći stanovništva.
U takvim uvjetima raste i kreditna ovisnost kućanstava. Stambeni krediti su samo dio slike – sve više građana koristi potrošačke i kratkoročne pozajmice kako bi pokrilo tekuće troškove, što dodatno smanjuje financijski manevarski prostor i povećava osjetljivost na ekonomske šokove. Istodobno, demografski pad i odlijev radne snage dodatno slabe domaću potrošnju i poreznu bazu.
Statistika i realnost
Skrivena posljedica ovakvog stanja jest da se u statistikama i dalje održava privid postojanja srednje klase, dok se u stvarnosti širi skupina kućanstava koja žive na granici financijske izdržljivosti.
Gavran ukazuje da se ne može govoriti o snažnoj srednjoj klasi u uvjetima u kojima značajan dio zaposlenih nema kapacitet pokriti ni nepredviđene troškove bez zaduživanja.
Kako je poručio, srednja klasa u BiH prolazi kroz duboku strukturnu transformaciju. Sve manje je riječ o sloju koji gradi stabilnost i sigurnost, a sve više o skupini koja pokriva tek osnovne troškove. U tom smislu, kako je na kraju poručio Gavran, srednja klasa u BiH sve manje predstavlja životni standard, a sve više razinu izdržljivosti.
Europa
U većini zemalja Europske unije srednja klasa i dalje predstavlja okosnicu društva i ekonomske stabilnosti iako se i ona u posljednjem desetljeću nalazi pod sve većim pritiskom. Prema procjenama europskih institucija i istraživačkih centara, u ovisnosti o državi, u srednju klasu spada između 50 i 65 posto stanovništva.
Za razliku od zemalja s nižom razinom razvoja, kućanstva u EU u prosjeku raspolažu većom financijskom rezervom. Većina obitelji ima uštede koje mogu pokriti najmanje tri do šest mjeseci troškova, što se smatra osnovnim indikatorom sigurnosti.
Vrisak.info
