Nedavno je prigodom susreta s povjerenikom za europsko susjedstvo i proširenje Olivérom Várhelyijem čelnik Republike Srpske Milorad Dodik inzistirao na donošenju Zakona o Ustavnom sudu BiH kojim bi se definirali odlazak trojice stranih sudaca, način biranja i odlučivanja.
Trenutačnom odlasku stranih sudaca protive se OHR i najvažnije zemlje Vijeća za provedbu mira, uključujući američku administraciju i Izaslanstvo EU-a. Jednako kao što kod njih prevladava protivljenje određivanju nacionalnih kvota za popunu Suda te postojanju nacionalnog veta ili suglasnosti za donošenje odluka. Tvrde, dapače, kako je to protivno demokratskim standardima, napose s obzirom na činjenicu da BiH treba usklađivati standarde koji postoje u Europskoj uniji. Međutim, te tvrdnje odmah padaju u vodu u zemlji u kojoj je sjedište Europske unije i većine njezinih institucija. U Belgiji.
Primjerice, tamošnji Ustavni sud strogo slijedi postavke ustavnoga uređenja koje jamči jednakopravnu zastupljenost svih zajednica. Tamo se politička i nacionalna prava ostvaruju na temelju jezičnog opredjeljenja koje doslovno slijedi logiku nacionalnih zajednica.
Flamanci, Valonci i Nijemci
– Ustavni sud Belgije najviši je sud u zemlji za ustavna pitanja. Sastavljen od dvanaest sudaca, od kojih šest govori nizozemski i šest francuski jezik, presuđuje, uglavnom, o sukobima ovlasti između zakonodavnih skupština savezne vlasti i federalnih entiteta te o povredama zakonodavnih pravila, ustavnih prava i sloboda – stoji u objašnjenju o Ustavnom sudu ove kraljevine. Dejan Vanjek, koji je docent sa Sveučilišta u Mostaru i voditelj Odjela za EU u Parlamentarnoj skupštini BiH, upućuje upravo na to. – Konkretno, bez primjene konsocijacijskih (reprezentativnost jezičnih zajednica) i federalnih (regionalna reprezentativnost) načela rad Ustavnog suda mogao bi postati nepredvidiv, a po svojoj kompoziciji takav da u njega nemaju povjerenje svi ustavni segmenti društva. Imajući to u vidu, njegova organizacija i djelovanje, osim što su morali biti prihvatljivi svim zajednicama, također su se morali kretati u okvirima poznatog i predvidivog te svima podjednako ulijevati osjećaj pravne sigurnosti i zaštite. Iako odgovoran za zaštitu belgijskog federalno-konsocijacijskog sustava kakav jest, Ustavni sud ujedno je i dio tog istog sustava koji treba štititi. To podrazumijeva i analogna pravila (u skladu s ustavom) u smislu sastava i kompozicije, pa i načina donošenja odluka. Zamislite samo posljedice situacije gdje frankofoni odlučuju uime Flamanaca ili obratno, čak i ako bi to u praksi bilo u općem interesu i za obostranu korist, to nije jamstvo da bi takav sud trajno ostao privržen očuvanju federalne Belgije, odnosno tradiciji čuvanja nasljeđa stvorenog brojnim povijesnim kompromisima koji su desetljećima povezivali jezične zajednice i gradili mostove između njih u vrijeme najvećih kriza. Zato Ustavni sud Belgije ima propisan sastav kakav ima (paritetan sastav 6 pripadnika nizozemske i pripadnika francuske jezične skupine, s tim da jedan od sudaca mora znati njemački jezik – zbog senzibiliteta spram njemačke jezične zajednice koja ima teritorijalnu autonomiju na istoku Valonije sa sjedištem u Eupenu) – ističe Vanjek.
Belgija Balkana
On smatra kako u slučaju BiH vrijedi potpuna analogija s belgijskim slučajem. Po njemu, Ustavni sud BiH zaglavljen je u svojoj ustavnoj formulaciji gdje svaka njegova reforma traži širi politički dogovor, piše Večernji list.
– Odredbe Ustava BiH koje govore o njegovu sastavu možda su mogle biti nešto eksplicitnije u dijelu koji govori o članovima koje biraju entitetske skupštine, ali je u odnosu na širi ustavni kontekst i poveznice različitih ustava u BiH (posebice uzimajući u obzir formulu 2+4 u kontekstu ustava dvaju entiteta prije primjene odluke o konstitutivnosti – U 5/98) implicitna norma da članovi suda budu pripadnici konstitutivnih naroda, iz istih onih razloga kojima je opravdana analogna kompozicija belgijskog Ustavnog suda – smatra Vanjek. Suština je da najviše sudske instancije konstruirane po unitarnom modelu teško mogu čuvati ustav koji je po svojoj prirodi sve samo ne unitaran. Zato su za BiH komparativno relevantni modeli ustava u multinacionalnim federacijama poput Kraljevine Belgije koji ne odbacuju svoju različitost, već je integriraju u institucionalni pravno-politički sustav.
Vrisak.info
