BiH je dočekala prvu obljetnicu bezvlašća. Jučer se navršilo točno godinu dana otkako su provedeni redoviti izbori za državnu, entitetsku i županijsku razinu vlasti. Do danas je u ovoj komplicirano uređenoj zemlji okončano tek konstituiranje 13 parlamenata. I to nepotpuno. Jer, primjerice, na državnoj razini nisu uspostavljeni parlamentarni odbori. Izvršne vlasti nema ni na vidiku na državnoj i razini entiteta Federacija BiH te u nekoliko županija.
Politika ucjena rezultirala je pat-pozicijom u kojoj se uspostava novih vlada i ne nazire. Apsurdno je da je od svih razina inaugurirano samo tročlano Predsjedništvo. Hrvati su ogorčeni što su im Bošnjaci svojim glasovima u njemu izabrali predstavnika. Takav većinski bošnjački šef države opstruira ulazak u vlast hrvatskim i srpskim izabranim predstavnicima. Osobito su spretni u kombinatorici blokiranja ulaska Dodikovim ljudima u Vijeće ministara.
U normalnim zemljama izlaz iz institucionalne krize tražio bi se vjerojatno u raspisivanju prijevremenih ili izvanrednih izbora. Međutim, daytonski Ustav BiH i na njemu građeni zakoni uopće nisu predvidjeli takvu mogućnost pa prizivanje izvanrednih izbora u BiH nikoga ne obvezuje. Baš kao što nema ni jasnih uputa glede tehničkog mandata. Upitno je i što bi se postiglo novim izborima, jer su njihovi rezultati i dosad bili predvidivi. Proteklih četvrt stoljeća izbori u Bosni i Hercegovini uglavnom su bili nacionalni popis stanovništva. Nije to vježbanje demokracije, već jednoumlja unutar nacionalnih korpusa. I tako će biti sve dok se BiH ne preustroji u funkcionalnu i za tri konstitutivna naroda poželjnu ili barem prihvatljivu državu. Dok se to ne dogodi, raspisivanje izbora je besmisleno.
Troše se milijuni eura na njihovu organizaciju, nacionalne tenzije se u vrijeme kampanje dodatno podižu, a rezultati izbora unaprijed se znaju. Svi glasuju za svoje, a onda se provedba izbornih rezultata pokušava izigrati raznim manipulacijama. Tomu svjedočimo i proteklih godinu dana iako su izborni pobjednici bili poznati vrlo brzo nakon završetka izbornog procesa. Nacionalne političke pozicije eventualnom provedbom izbornih rezultata neće se promijeniti, ali neuspostava vlasti dodatno narušava ugled institucija i pravi materijalnu štetu. Primjerice, zbog bošnjačko-srpskog nadmudrivanja oko imenovanja Vijeća ministara BiH blokiran je i rad državnog Parlamenta. Tako važna pitanja poput godišnjeg proračuna ili odobravanja velikih infrastrukturnih kredita ne mogu biti razmatrana. O bilo kakvu napretku na europskom ili NATO putu teško je i govoriti, pa BiH u integracijskim procesima sve više zaostaje za drugim zemljama zapadnog Balkana. A građani i narodi u BiH sve su umorniji od predizbornih i poslijeizbornih nadmudrivanja.
Evo, još nisu provedeni ni rezultati lanjskih parlamentarnih izbora, a za koji mjesec BiH ulazi u novu izbornu godinu. Ovoga puta glasovat će se na lokalnim izborima. Kada već nisu u stanju preustrojiti i racionalizirati državu, bh. političari mogli bi se dogovoriti o istodobnom održavanju općih i lokalnih izbora. Onda bi birači na birališta izlazili svake četiri, a ne svake dvije godine. Posljedično, i otrovne predizborne kampanje bile bi rjeđe, a uštedjelo bi se nemalo novca koji BiH ionako nema.
No, prioritet je stvaranje političkog ambijenta za normalne izbore i međunacionalni dogovor o budućnosti BiH. Gradnja dijaloga i mostova među narodima, a ne produbljivanje nepovjerenja i iznova osvježavanje ratnih rana, mora biti vodilja tog procesa. Bez takva unutarnjeg dogovora i konsenzusa izbori će ostati nacionalni popis stanovništva čiji se rezultati, a to nam pokazuje i protekla godina dana, mogu opstruirati bez ikakvih posljedica na kreatore manipulacija.
Samo dan prije prve obljetnice nepostojanja vlasti BiH je obilježila 111. godišnjicu aneksije – pripajanja Austro-Ugarskoj Monarhiji. Kao ni oko bilo čega drugog iz povijesti, tri naroda u BiH ne slažu se ni oko ocjene ovog događaja i njegovih posljedica. Ipak, ne može se pobiti činjenica da je u godinama nakon aneksije uslijedila industrijalizacija i modernizacija BiH. Možda bi Europska unija iz povijesti Balkana mogla nešto naučiti pa stavljanjem BiH pod svoje okrilje omogućiti stvaranje političkog ambijenta koji bi danas doveo do ekonomskog rasta, ali i unutarnjeg dogovora o budućnosti zemlje. U kojoj će izbori biti praznik demokracije, a ne nacionalni popis stanovništva. Dotad, čemu uopće izbori i bacanje novca za glumljenje demokracije, pita se Jozo Pavković iz Večernjeg lista.
Vrisak.info
