Sinoć je, u dupke punoj kongresnoj dvorani hotela Mostar, predstavljena knjiga ”Od vila ilirskih do Bijeloga puta, stranputicama bosanske i hercegovačke povijesti” autora prof. dr. Ive Lučića, javlja Hrvatski Medijski Servis.
Značenje samog imena knjige pojasnio je prof. Lučić:
“Od vila ilirskih – vila u smislu te ideje nacionalne svijesti, od ideje hrvatstva koje je početkom 19. stoljeća krenulo u Zagrebu, a na koju su odgovorili bosanski franjevci iz, recimo, okolice Travnika” kazao je, dodavši: “Nakon 180 godina, sličan poziv dolazi opet iz istog mjesta, te se odaziva humanitarni konvoj “Bijeli put”, tamo dolazi jedan ogroman broj ljudi, pomaže izvući sve te ranjenike, sanirati rane, i ostaviti iza sebe Sveučilišnu bolnicu i Medicinski fakultet u Mostaru i hrvatsku bolnicu u Novoj Biloj. To je ono što mogu neki ljudi, koje sam ja nazvao vilenjacima. Ljudi koji nisu tu da traže razloge zašto se nešto ne može, nego oni koji su bili voljni i spremni nešto napraviti, osmisliti i sprovesti”, rekao je autor knjige.
-Ova knjiga je i spomenik sanitetu HVO-a, i humanosti našeg medicinskog osoblja, kazao je dr. Ivan Bagarić. On se prisjetio bošnjačko-hrvatskog sukoba kada je sanitet HVO-a ponudio Bošnjacima muslimanima iz istočnog dijela Mostara da zajednički organiziraju u bolnici na Bijelom Brijegu u Mostaru liječenje ranjenika jedne i druge strane, što su vlasti u Istočnom Mostaru odbile.
– Kada me tužitelj na svjedočenju u Haagu pitao zbog čega je odbijena ta ponuda, rekao sam da je najvjerojatniji razlog taj što bi onda bošnjačka strana morala dopustiti liječenje hrvatskim ranjenicima u zeničkoj i travničkoj bolnici, koje su bile u neposrednoj blizini bolnice u Novoj Biloj, a u kojima se Hrvati nisu mogli liječiti, kazao je dr Bagarić, ratni zapovjednik Saniteta HVO-a.
O knjizi su govorili i i povjesničar prof. dr. Mladen Ančić i dr. Vlado Tabak primarijus spec. kirurgije, koji je prikazao eksplicitne snimke koje datiraju iz 1993. godine, a koje su snimljene u ratnoj bolnici u crkvi Duha svetoga, u Novoj Biloj. gdje je dr. Tabak bio jedan od kirurga.
“Od crkvenih klupa napravili smo ležajeve. Ni jednog anesteziologa nismo imali, operacije su se nekad radile bez anestezije. Mladi doktori i kirurzi su češće kolabirali nego pomagali” prisjetio se dr. Tabak vremena u kojem se, unatoč nemogućim uvjetima, uspjelo spasiti tisuće života.
Dr. Lučić kaže kako se Nova Bila, jedina po važnosti i stradanju u BiH može usporediti sa stradanjem u Vukovaru, što je bila središnja tema njegove ranije knjige “Vukovarska bolnica: svjetionik u povijesnim olujama hrvatskoga istoka”.
“Bolnica u Novoj Biloj je posebna bolnica, zapravo jedino mjesto gdje se u isto vrijeme služila Sveta misa i gdje su ranjenici operirani. Kao što se čuva uspomena na Vukovar u Hrvatskoj i po svijetu, važno je da se potrudimo da se priča i o Novoj Biloj” kazao je./G. Š./HMS/
