Britancima je završnicu 2020., zbog protivnika EU u njihovim redovima, obilježio dodatni stres. Uz razbuktalu koronu i novi soj, s 1. siječnja ulaze i u konačni, stvarni Brexit. Hoće li funta pasti, hrana poskupiti čak 30 posto, a radnici iz EU na vrijeme riješiti radne dozvole, samo su neke od briga koje su posljednjih mjeseci pritiskale Otočane. U zadnji tren, kao božićni poklon, trgovinski je sporazum postignut, strani radnici dobili su prijelazne rokove da reguliraju svoj status, a neki, poput dr. Dalibora Gruičića, specijalista radiologije, koji sedam godina živi i radi u Engleskoj i – britansko državljanstvo.
Kao dječak sam osjetio rat
Mladi liječnik, jedan od onih za kojima Hrvatska može žaliti što su otišli, radi na radiologiji u Bradford Teaching Hospitals NHS Foundation Trust, proljetos je u prvom valu korone volontirao na odjelu intenzivne njege, a već je, i dalje spreman pokloniti svoje slobodno vrijeme za opće dobro i volontirati navečer i vikendima, položio i online tečaj za vakcinatora. – Nije to samo dati injekciju, cjepiva su nova, više je vrsta i svatko tko cijepi mora znati odgovoriti na sva pitanja. S 13 godina u Slavoniji sam osjetio što je rat, meni je i ovo rat protiv virusa i naravno da sam spreman volontirati, želim pridonijeti da se što prije što više ljudi procijepi i život vrati u normalu – govori liječnik koji je proljetos volontirao pomažući okretati oboljele od COVID-a na trbuh i na leđa dva puta dnevno. – Znam da ne zvuči kao nešto veliko, ali radiolozi se previše ne razumiju u funkcioniranje respiratora, a kolege na intenzivnoj bili su zahvalni i na ovakvoj pomoći jer je to pravi fizički rad. Puno je pacijenata bilo i pretilo. Bilo je užasno gledati nove pacijente svaki dan, a uvijek bi neki od “jučerašnjih” bio mrtav. Nisam spavao noćima tada, uopće. I nisam u tome bio sam, nekoliko kolega radiologa svakodnevno je odlazilo pomagati na odjel intenzivne njege.
Potres u domovini ponovno mu je poremetio san. Tisućama je kilometara daleko, ali to ne pomaže, srce je ovih dana u Hrvatskoj. – Čini mi se da ove godine nije bilo nijedne lijepe vijesti iz Hrvatske… Potresi početkom godine, epidemija i sad ova katastrofa. Osjećam se tužno i bespomoćno… – kaže dr. Gruičić, koji se morao pomiriti s time da sad iz Britanije može pomoći samo pozivima podrške i utjehe te pokojom donacijom. Možda je dobro što je na njegovu odjelu zbog korone puno posla. Dnevno imaju i dvostruko više hitnih skenova nego prije korone. Radne stanice još su u travnju dobili i doma tako da mogu raditi i očitavati nalaze ako se dogodi da moraju u samoizolaciju. Iako, ovaj Slavonac iz Slavonskog Broda već se cijepio. – Bio sam na rezervnoj listi u slučaju da se netko od pacijenta od 80 i više godina, koji su prvi na redu, ne pojavi i zvali su me da hitno dođem da doza ne propadne. I evo, prošlo je već desetak dana, nemam nikakvih nuspojava, nije me boljelo čak ni mjesto uboda i jedva čekam drugu dozu, piše večernji list.
Posredno, preko kolega i prijatelja koji su angažirani na cijepljenju, znam za tisuće ljudi koji su se cijepili bez nuspojava – kaže dr. Dalibor koji je zbog korone preskočio dolazak u Hrvatsku za Božić kako ne bi ugrozio roditelje. Za Uskrs, jer sad je zahvaljujući cjepivu siguran, obavezno dolazi. Hrvatsku je inače napustio razočaran ponajviše nepravdama u društvu, kaže, a onda i skučenim mogućnostima za profesionalni napredak. Dok je kupovao avionsku kartu za London, razmišljao je – možda se nakon godinu-dvije ipak vrati. Ubrzo je uvidio da za to nema valjan razlog. Ali prilike u domovini itekako prati.
Treba vratiti vjeru u Stožer
– Žao mi je, ali čini mi se da se u Hrvatskoj ovu pandemiju ne shvaća dovoljno ozbiljno. U nekoj mjeri i razumijem ljude. Bilo je nelogičnih, kontradiktornih poteza i mjera Stožera i Vlade. Toga ima i u Britaniji. Ali ovo je država s jednom od najvećih stopa oboljelih i umrlih od COVID-a, dnevno je proljetos umiralo po tisuću pacijenata, ljudi su se istinski uplašili i drže se mjera. Borisa Johnsona kritizira se za neke krive korake, ali maske se nose i većina razumije da je cijepljenje nužno. U Hrvatskoj je, kako bi se cijepljenje provelo, potrebno vratiti vjeru u Stožer. A to je moguće jedino ako taj posao povjeri novim ljudima, koji će se znati i suprotstaviti političarima ako bude potrebno – smatra naš liječnik koji je u Zagrebu radio na Klinici za tumore te u nekim privatnim klinikama, a sad radi u bolnici s 5500 zaposlenih, koja pruža usluge za 1,1 milijun stanovnika i raspolaže budžetom od 3,3 milijarde kuna godišnje.
Ugovor za stalno u Bradford Teaching Hospitals NHS Foundation Trust dobio je već tri mjeseca nakon dolaska. Otad i živi u malom gradu Bradfordu, gdje je već kupio stan i uvelike se udomaćio. Jedino, nakon svih tih godina, još se čudi visokom bolničkom standardu. – Bolnice su odlično opremljene. Redovito, praktički svake dvije-tri godine dobivamo novu opremu i uređaje. I to vrhunske kvalitete. Usporedbe radi, u Hrvatskoj se radi na CT-ima starima 20 i više godina, a to vam je kao da imate mobitel star 20 godina… – objašnjava ovaj mladi liječnik kojem je žao što kolege u Hrvatskoj nemaju iste uvjete. U Bradfordu je stvorio krug prijatelja koji čine uglavnom Britanci. Nostalgiju nema, ali, očito, ima empatiju.
Vrisak.info
