Je li vrijedilo truda, tko je pobjednik, tko poraženi, a tko kriv za neuspjeh razgovora o izbornoj reformi koja je okončana u Neumu, tko će profitirati, a tako izgubiti, ima li izgleda za postići napredak u sudačkoj nadoknadi pregovora i što mogu biti potencijalni raspleti ove političke krize?
Pitanja su to na koja postoji više odgovora i nitko ih ne može sve ni predvidjeti. Najmanje onoliko koliko su ih ponudili sudionici završnih razgovora u Neumu, ali i drugih zainteresiranih javnosti. Najprije međunarodne zajednice koja se prvi put nakon propalog pokušaja donošenja Travanjskoga paketa ustavnih reformi iz 2006. godine ponovno angažirala kako bi bila medijator, ovoga puta hrvatskoj i bošnjačkoj strani, piše Večernji list BiH. Vrlo su značajne poruke koje je nakon neuspjelih razgovora u Neumu, a što i ovim diplomatima znači određeni minus u karijeri, izrekao posebni izaslanik State Departmenta za izbornu reformu Matthew Palmer.
Najvažnije su one da se mora otkloniti diskriminacija manjina, ali i zajamčiti Hrvatima mogućnost biranja predstavnika na najvažnije pozicije u vlasti i njihova jasnog predstavljanja kroz izraženu volju toga naroda. Nizozemska diplomatkinja na čelu Odjela za Europu i Aziju pri Europskoj službi za vanjsko djelovanje bila je u daleko delikatnijoj poziciji zbog krajnje podijeljenih stajališta unutar zemalja EU-a te zagovora dijela administracija da se u BiH treba potpuno oslabiti ulogu nacionalnih zajednica u zastupanju. Čak i unatoč tome što to ne traži ni jedna presuda Europskoga suda za ljudska prava u Strasbourgu. Hrvatska strana dobila je jako puno, no ne i najvažnije – izmjenu Izbornog zakona, zbog čega će biti jako izazovna vremena uoči i nakon sljedećih izbora.
Hrvati su dobili vjerodostojnost u očima pregovarača iz SAD-a i EU-a jer su jedini nudili rješenja za izbornu reformu i ograničenu promjenu Ustava BiH. Odlična je vijest da je Venecijanska komisija prijedlog hrvatske strane o načinu biranja članova Predsjedništva i državnog Doma naroda ocijenila potpuno sukladnim presudama Europskog suda za ljudska prava. Prema riječima sudionika, članovi Komisije izravno su rekli kako su posve uvjereni da Sud ne bi uopće proturječio takvoj izmjeni Ustava i Izbornog zakona. No, unatoč tome, taj su prijedlog elektorskog modela odbili predstavnici bošnjačke strane. A predviđa da se s područja Federacije BiH, upravo kako je to sada slučaj, dva člana Predsjedništva BiH biraju s dviju lista.
Hrvatska strana za takvo rješenje traži osiguranje u federalnom Domu naroda. Primjerice, Židov Jakob Finci mogao bi se prijaviti za člana Predsjedništva i biti izabran na tu poziciju bez ikakvih smetnji. Identičan je slučaj s državnim Domom naroda. Otklonile bi se zapreke u Ustavu da se u bilo kojemu klubu može naći izaslanik iz reda bilo kojega naroda. Za federalni Dom naroda hrvatski su pregovarači predložili da se izaslanici biraju tako da se iz četiriju županija u kojima živi ni pet posto od ukupnog broja Hrvata bira po jednoga izaslanika, a da se ostalih 16 bira iz županija sa značajnim ili većinskim udjelom Hrvata. Bošnjačke stranke do predzadnjeg dana razgovora u Neumu nisu dostavile nijedan prijedlog izborne i ustavne reforme, a jedini koji su usmeno izložile ponovno se svodio na brisanje konstitutivnih naroda iz Ustava, što je apsolutno neprihvatljivo hrvatskoj strani.
No, ključni zahtjev leži u očekivanju da će se, uz izbornu reformu, udovoljiti i želji bošnjačke strane da se oslabi uloga Doma naroda Federacije BiH. Na takvo što nitko od hrvatskih dužnosnika nije pristao jer bi to zapravo značilo da se hrvatsko-bošnjačka Federacija BiH pretvara u Republiku Srpsku, entitet jednoga naroda.
Najznakovitije u cijeloj ovoj raspravi oko izmjene Ustava i Izbornog zakona jest da u njima uopće nisu sudjelovali predstavnici srpske strane. Čak i unatoč činjenici da je riječ o državnome zakonu, državnome Ustavu. A to pak sugerira da su problem odnosi, odnosno destrukcija federalnoga Ustava i stalni pokušaji realizacije ratnih planova dominacije. U ovakvome raspletu – bez dogovora Hrvata i Bošnjaka nema pobjednika i nitko neće profitirati. Osim tek pojedinih projekata mržnje koji svoje parazitsko funkcioniranje zasnivaju na daljnjem zaoštravanju odnosa ovih dvaju naroda. Moguće je više scenarija raspleta sadašnje situacije – od eskalacije krize i potpune blokade Federacije BiH, ali i države do džentlmenskog dogovora o izbjegavanju preglasavanja i daljnjeg zaoštravanja situacije na sljedećim izborima ili čak i dogovora ako bude nastavka razgovora u režiji SBB-a i NIP-a s pregovaračima iz Neuma.
Važne odgovore ponudit će i Hrvatski narodni sabor BiH 19. veljače uoči kojega postoje različita očekivanja sudionika – od bojkota izbora do zahtjeva za povratak na stanje prije potpisivanja Washingtonskog sporazuma.
Vrisak.info
