HKZ Troplet iz godine u godinu upozorava na protuustavno djelovanje Vlade FBiH, odnosno Federalnog ministarstva rada i socijalne politike u svezi s proglašavanjem blagdana, praznika i neradnih dana u Federaciji BiH. Zbog istine i ispravnog shvaćanja ovoga problema moramo ponoviti neke činjenice koje smo i ranije spominjali.
U trenutku stupanja na snagu Daytonskog mirovnog sporazuma na prostoru BiH vrijedili su zakoni Hrvatske Republike Herceg Bosne, Republike Bosne i Hercegovine i Republike Srpske. Sve te zakone je trebalo uskladiti s novim Ustavom BiH (Aneks IV Daytonskoga sporazuma). Zbog kontinuiteta vladavine zakona, odlučeno je da svi zakoni ostaju na snazi i to na teritoriju na kojem su se primjenjivali, do donošenja novoga zakona koji tretira tu istu materiju (Aneks II. Prijelazne odredbe, točka 2. Kontinuitet pravnih propisa). Isto propisuje i Ustav Federacije BiH (Poglavlje IX., Usvajanje i stupanje na snagu ustava i prijelazna rješenja, Članak 5. Točka (1)).
Na području današnje FBiH u trenutku stupanja na snagu Daytonskog sporazuma postojalo je nekoliko zakona koji su regulirali oblast obilježavanja blagdana, praznika i proglašavanja neradnih dana. To su zakoni RBiH (Zakon o praznicima, Zakon o proglašenju 25. studenog Danom državnosti Bosne i Hercegovine i Zakon o proglašenju 1. ožujka Danom neovisnosti Bosne i Hercegovine) i zakon HR HB (Zakon o blagdanima i neradnim danima Hrvatske Zajednice Herceg-Bosne).
Dakle, trebalo je donijeti novi zajednički zakon koji bi regulirao tu oblast i stavio izvan snage postojeće zakone. Do donošenja tog novoga zakona vrijede postojeći zakoni po kojima se postupalo. Tako je bilo sve do 2000. godine i nametanja vlasti tzv. Alijansa za promjene. Tada počinje intenzivno dekonstituiranje Hrvata, koje traje do danas i postaje sve gore.
Do sada nije došlo do dogovora te nije donesen zajednički zakon o praznicima, blagdanima i neradnim danima. Stoga, u skladu s Ustavom vrijede svi zakoni koji su vrijedili i u trenutku stupanja na snagu toga Ustava, ali se vrši protuustavni pokušaj nametanja zakonskih rješenja jedne strane, Republike BiH. Srpski predstavnici i RS to odbijaju, a „hrvatski“ politički predstavnici, zbog dodvoravanja i fotelja to prihvaćaju bez puno „talasanja“.
Iz navedenoga je jasno da Federalno ministarstvo rada i socijalne politike laže kada navodi samo zakone RBiH i tvrdi da su isti preuzeti i da se u skladu sa Ustavom Federacije BiH primjenjuju kao federalni zakoni. Ustav jasno kaže da vrijede i zakoni HR HB i RBiH, svaki na teritoriju na kojem je primjenjivan do stupanja na snagu Daytonskog mirovnog sporazuma. Proglašavanjem praznika i neradnih dana u skladu s jednim zakonom a zanemarujući drugi koji je na isti način na snazi, federalna Vlada i/ili federalni ministar rada i socijalne politike se postavljaju iznad Ustava i zakona.
Ovaj put apsurd je još veći jer Vlada FBiH, proglašavajući 26. studenoga neradnim danom, krši i polu/zakone na koje se sama poziva. Naime, tamo jasno stoji da se dan nezavisnosti BiH (1. ožujka) i dan državnosti BiH (25. studeni) slave samo jedan dan i to na dan samog praznika (Nova Godina i Prvi svibnja se slave dva dana i ako padaju u nedjelju, praznikom se smatra prvi naredni dan poslije ta dva dana). No apsurdistanska Vlada očito poštuje Ustav i zakon kad im odgovara, a kada ne odgovara, zanemari ih i rade po svome. Očito su dobri učenici druga maršala, koji reče da se ne treba se držati zakona k’o pijan plota. Ništa čudno u državi u kojoj ustav i zakon ne znače ništa, presude Ustavnog suda se ne izvršavaju, neustavna ministarstva ostaju a međunarodni visoki i niski predstavnici ohrabruju kršenje Ustava kad je to u skladu s njihovim ciljevima ili čak i sami, kao Visoki predstavnik, krše ustav.
Naravno, apsurdno je i to što Federalna(!) vlada proglašava državni(!) praznik. Mora se priznati da ova odluka ima i svoju dobru stranu. Cjelokupni javni sektor ionako ništa ne radi pa će se ovim neradnim danom barem nešto uštedjeti na troškovima toplog obroka, prijevoza, grijanju i sličnim troškovima.
Možda je apsurdna i naša reakcija i poziv državnim institucijama i međunarodnoj zajednicu da se, u demokratskoj proceduri i uvažavajući ravnopravnost naroda, donesu zakoni koji bi razriješili ovu situaciju. Ipak kao svjesni građani moramo izraziti svoje nezadovoljstvo prije svega što Ustav i zakone najviše krše upravo oni koji bi ih trebali štititi, a međunarodna zajednica, koja bi nas trebala učiti demokraciji i vladavini prava u tome im daje svoju potporu, stoji u priopćenju HKZ Troplet.
Vrisak.info
