Pitanje državne imovine u Bosni i Hercegovini te donošenje odgovarajućeg zakona koji bi je regulirao tema je proteklih dvadesetak godina.
Iako se u nekoliko navrata pokušao postići politički dogovor, njega do danas nema. Za to vrijeme gomila se ogromna šteta na brojnim zaustavljenim projektima.
Nedavna sjednica državnog Doma naroda samo je “okrznula” temu državne imovine, pri čemu je Dragan Čović pozvao visokog predstavnika da povuče aktualnu zabranu raspolaganja imovinom, koju je prvotno i donio.
Ograničenje raspolaganja se kasnije, odlukom Ustavnog suda BiH, proširilo i na šumsko, poljoprivredno te vodno dobro, piše RTV HB.
Zbog takve situacije, lokalne zajednice trenutačno ne mogu prenamijeniti određenu imovinu, što u praksi znači i manjak novih parcela za izgradnju privatnih kuća.
Financijske posljedice i pravna nesigurnost
Na nužnost rješavanja ovog problema u više je navrata upozoravao i Savez općina i gradova Federacije BiH. Predsjednik Saveza i načelnik općine Travnik, Kenan Dautović, još je krajem listopada prošle godine upozorio na apsurdnost situacije na terenu.
“Čudna je stvar da smo gradsko-građevinsko zemljište, koje smo imali u regulacijskim planovima i prije te odluke mi dodjeljivali, a sada nam se onemogućuje da s tim raspolažemo, čak nam se prijeti tužbama. To su ozbiljni problemi, a osim pravne nesigurnosti posljedice su i financijske”, naglasio je Dautović.
S druge strane, kritike na račun spuštanja ovlasti idu u smjeru da bi to dovelo do nepredvidivog raspolaganja imovinom od strane lokalnih razina i pogodovanja krupnom kapitalu. Ipak, jedina neosporna činjenica u ovom trenutku jest da su protokom vremena sve strane i sve razine vlasti isključivo na gubitku.
Različita stajališta i modeli iz susjedstva
Stajališta o rješavanju ovog pitanja i dalje su duboko podijeljena. Dok Ustavni sud BiH navodi da jedino Parlamentarna skupština BiH može donijeti zakon o raspodjeli, vlast u Republici Srpskoj smatra da su entiteti vlasnici imovine, odnosno ne priznaju da isključivo država može dodijeliti imovinu na raspolaganje.
Kao mogući izlaz iz situacije ističu se primjeri iz susjednih zemalja, poput Hrvatske, koje imaju uhodane i prilagodljive modele.
U takvim sustavima država ostaje vlasnik strateških resursa, ali je ovlasti za upravljanje manjim česticama prepustila lokalnim zajednicama kako bi se ubrzao ekonomski razvoj.
Vrisak.info
