Republika Srpska dobila je Dodika nakon Dodika. Novi predsjednik je Siniša Karan. Prije dva dana, naime, ponovljeni su izbori za predsjednika tog entiteta u 17 lokalnih zajednica, odnosno na 136 biračkih mjesta u Republici Srpskoj. Kao razlog navedene su nepravilnosti na prvom glasanju u studenome, kada su građani RS-a birali nasljednika Milorada Dodika koji je zbog sudske presude morao odstupiti s dužnosti, piše Večernji list BiH.
Suprotno očekivanjima međunarodne zajednice, Dodikov kandidat Siniša Karan povećao je prednost u odnosu na prvi krug. Time se samo potvrdilo kako prijevremeni izbori, koje ionako nitko nije htio, neće ništa bitno promijeniti na političkoj sceni BiH. Osim što će novi predsjednik na dužnosti biti tek manje od godinu dana jer se redoviti izbori u BiH održavaju u listopadu, jasno je da nema velike razlike ni u politikama koje predvode kandidati i oni koji ih podupiru.
Uloga međunarodne zajednice na zalasku
Shvatili su to i stranci pa je za očekivati da će na redovitim izborima početkom listopada upliv stranaca biti manji nego ikada. Ono što se kolokvijalno nazivalo međunarodnom zajednicom počesto je proteklih 30 godina modeliralo izborne rezultate i formiranje vlasti u BiH po svojim preferencijama. Ta “međunarodna zajednica”, a zapravo politički Zapad, preko svojih je predstavnika u BiH mijenjala pravila, uklanjala i uzdizala pojedine kandidate i političke opcije očekujući neku drastičnu promjenu. Pozitivnu valjda.
Paddy Ashdown, Wolfgang Petritsch, Robert Barry, Michael Murphy samo su neki od tih diplomata koji su prekrajali izbornu volju u BiH dovodeći “dobre momke” na vlast. Svi ti silni eksperimenti, od “daška svježeg vjetra na Balkanu”, kako su Amerikanci najavljivali Dodika, preko raznih alijansi i platformi pa sve do aktualne sarajevske “trojke”, predstavljali su razočaranje za sve, a posebno za one koji su im pomogli doći na vlast.
Razlike koje to zapravo nisu
Ispostavilo se da su u pitanju nijanse u stavovima i načinu vladavine jer, da nije tako, BiH bi danas bila uspješna funkcionalna država. A nije. Zato i dvojba Karan ili Blanuša zapravo ne postoji. Jer, dok je Karana gurao Dodik sa svojim poznatim nacionalističkim repertoarom, dotle se Blanuša uzdao u Karadžićev SDS i banjolučkog gradonačelnika Draška Stanivukovića koji ovih dana u Hrvatskoj priziva uskrsnuće tzv. Republike Srpske Krajine.
Shvatili su to i stranci pa na predstojećim redovitim izborima vjerojatno neće podržati nikoga. Naravno da je to djelomično rezultat i zaokreta u američkoj politici koja, barem na Balkanu, naglasak stavlja na ekonomska pitanja. No, i da nije toga i europske zaokupljenosti sobom, vjerojatno bi izbori u BiH 2026. godine prošli bez vanjskog favoriziranja pojedinih političkih opcija.
Federacija BiH i ponavljanje istog obrasca
Baš kao što nema suštinske razlike između Dodika i Stanivukovića, odnosno Karana i Blanuše, tako je tekući izborni mandat potvrdio da su ključni stavovi, pa i politička praksa, SDA i “trojke” u Federaciji BiH vrlo slični. Koalicija triju stranaka, koja je na vlast u Federaciji došla uz svesrdnu podršku tadašnjeg američkog veleposlanika Murphyja, pokazala se uspješnom samo u svađama s Dodikom i blokiranju izborne reforme.
Kad je već tako, onda bi trebalo prepustiti biračkom tijelu iz sva tri naroda u BiH da samo izabere tko će ga predstavljati u institucijama vlasti. Možda tako izabrani politički predstavnici nešto pozitivno i naprave. A da bi se to dogodilo, treba prije izbora uspostaviti poštena izborna pravila. A ne da raznim manipulacijama kandidate može “birati” i smjenjivati međunarodna zajednica ili pak Bošnjaci odlučivati tko će predstavljati Hrvate.
Vrisak.info
