Pjesmu “Zdravo djevo, kraljice Hrvata” znamo svi. I oni koji redovito idu na misu. I oni koji u crkvu tek s vremena na vrijeme navrate. I oni koji je u širokom zaobilaze.
Za Petra Pericu, dalmatinskog isusovca koji je skladao ovu popularnu ckvenu himnu, ne zna puno ljudi. On je i autor “Do nebesa neka se ori”, još jednog velikog glazbenog hita koji živi već 120 godina, i koji se i danas sa priličnim žarom izvodi na misnim slavljima diljem Hrvatske. U svoje je doba bio poznat po propovjedima u splitskoj katedrali, po radu sa sjemeništarcima u Šibeniku i po angažmanu duhovnika Križarskog bratstva u Dubrovniku.
I danas je nejasno što ga je točno koštalo života: djelovanje u križarskoj udruzi katoličke mladeži ili autorstvo nad “Zdravo djevom”. Ili optužba da je objema svojim angažmanima, i crkvenim i glazbenim, “kvario mladež”.
Kada su partizani u listopadu 1944. ušli u Dubrovnik, među uhapšenima se našao i popularni padre Petar. Zajedno sa 53 istaknuta Dubrovčanina likvidiran je na otočiću Daksi. Bez suda i realne krivnje.
Perica, naime, nikada nije bio zainteresiran za neku visoku politiku.
Rodio se 1881. u Kotinštini kraj Makarske, kao potomak poznate i brojne makarske obitelji Kačića. Isto one iz koje korijenje vuče i jedan od stupova hrvatskog pučkog pjesništva Andrija Kačić Miošić. Odmalena u njemu tinjala pjesnička crta.
Perica je još kao osnovac pjevao splitskom biskupu. Kao sjemeništarac se u Vatikanu susreo sa papom Leonom XIII. Školovao se u Beču, Bratislavi i Innsbrucku. Na prijalazu stoljeća skladao je “Do nebesa nek se ori”. U, kako bilježe povijesne kronike, slavu posvećenja mladih Srcu Isusovu.
Četiri godine kasnije, 1904. na red je došla i “Zdravo djevo”. Koju je Perica spjevao za proslavu pedesete godišnjice proglašenja dogme Bezgrešnog začeća. I koja je tijekom XX. Stoljeća izrasla u najizvođeniju marijansku pjesmu hrvatskih katolika.
Studij teologije završio je u Innsbrucku. Mladu je misu 1914. služio u rodnoj Kotišini.
U Zagrebu je bio urednik “Glasnika Srca isusovog, potom i upravitelj Apostolata molitve u Zagrebačkoj nadbiskupiji. Kratko je boravio i u Travniku, no potom se vratio u Dalmaciju. U Split je, u rezidenciju Družbe Isusove, došao 1919. godine. Tu je proveo deset godina. Iz Splita se preselio u Šibenik, na mjesto duhovnika u Dječačkom sjemeništu. Onda se 1937. seli u Dubrovnik i postaje supervizor tamošnje isusovačke zajednice.
U politiku se nije petljao.
Uhićen je u nedjelju 22. listopada 1944. godine iza 22 sata. Zajedno sa ostalim zarobljenicima odveden je na otočić Daksu. Skinuli su ga do gola, pretukli i bacili u jamu. Ubijen je 25. listopada metkom u potiljak.
Posmrtni ostaci Petra Perice identificirani su 65 godina nakon njegovog ubojstva, prema uzorcima krvi članova njegove obitelji iz Australije obavljene 2009. godine. I sahranjeni na dubrovačkom groblju Boninovo.
Biskup Mate Uzinić predložio ga je za blaženika. O njegovom životu i djelu isusovac dr. Roko Prkačin objavio je knjigu. “Zdravo djevo” i “Do nebesa” i danas su neke od najizvođenijih crkvenih pjesama, piše Slobodna Dalmacija.
Vrisak.info
