Biti podstanar nigdje nije lako. U BiH, zemlji u kojoj četvorni metar stana stoji i tri prosječne plaće, tržište iznajmljivanja stanova posljednjih mjeseci bilježi drastičan rast cijena.
Tako danas u većim gradovima, poput Sarajeva, Mostara ili Banje Luke, za dvosoban ili trosoban stan vlasnici traže i 1.000 KM mjesečno, uz obvezno plaćanje režijskih troškova.
Prije samo nekoliko godina cijene najma za slične stanove bile su i do 40 posto niže.
Tržište postalo gotovo nedostupno
Danas, međutim, uslijed opće inflacije, rasta cijena nekretnina i visoke potražnje, tržište najma postalo je gotovo nedostupno za prosječnog građanina.
Vrtoglave cijene stanova povisile su i cijene najma, a dodatna otežavajuća okolnost za one koji unajmljuju stanove je i mala ponuda za dugoročni najam.
Vlasnici stanova radije iznajmljuju stan na dan ili pak studentima. Porast broja turista jedan je od razloga što galopirajući trend ne zaobilazi ni cijene najma.
“Ono što se nama sada događa je da se stanovi koji su u renti bili predviđeni negdje za studente ili mlade profesionalce sada iznajmljuju za kratkoročni najam turistima. To je činjenica, bit će sve teže u Sarajevu i naći stan za najam i stan za kupiti. Osobito jer mi nemamo baš puno prostora ni za nove zgrade ni za pitomu gradnju” rekla je nedavno za N1 Alma Abdagić-Hadžijahić, vlasnica agencije za nekretnine.
Primjeri visokih cijena
Najpoznatija platforma za iznajmljivanje prostora preplavljena je oglasima u kojima se garsonijere, pa i one u rubnim dijelovima Sarajeva, iznajmljuju po 800 i 700 konvertibilnih maraka. Ima čak i onih koji za 35 četvornih metara traže 1.450 KM.
Na mukama su i oni koji traže stan u drugim većim bh. gradovima. Tako pojedinci u Mostaru tvrde da stan traže i po dvije godine. A cijene? Garsonijera je 500 KM, jednosobni stanovi 600 – 700 KM, a s rastom kvadrature raste i cijena najma.
Komentari na društvenim mrežama jasno pokazuju ogorčenje javnosti – mnogi tvrde da ovakve cijene može pratiti samo onaj tko zarađuje od 4.000 do 5.000 maraka mjesečno, dok većina zaposlenih, s prosječnom plaćom od oko 1.500 maraka, nema realne izglede za priuštiti ovakav trošak.
“Stan za 1.000 maraka mjesečno plus režije znači da na krov nad glavom odlazi gotovo cijela prosječna plaća u BiH. To nije luksuz, to je osnovna potreba, a postala je privilegij” poručuju građani, piše Večernji list.
Ako se trenutačni trend nastavi, upozoravaju analitičari, iznajmljivanje stanova moglo bi postati luksuz rezerviran za pojedince s visokim primanjima, dok će prosječni građani biti prisiljeni na kompromis između kvalitete stanovanja i svojih financijskih mogućnosti.
Vrisak.info
