On je nakon oporavka detaljno ispričao tko ga je i kako tukao tog dana.
– Zvao me susjed da mu popravim traktor. Otišao sam do njega da to uradim i, kada sam krenuo od njega, oni su iskočili iz grmlja i počeli me udarati. Prvo sam vidio Safeta Brkića, koji je u rukama imao palicu. Onda su izašli i ostali. Tukli su me, vukli, bacili u provaliju. Osjetio sam kako je jedan od njih urinirao po meni. Čuo sam kako govore “da smo imali pištolj, da mu skratimo muke” – prisjeća se najgoreg dana u svom životu Eldin Buljina.
Pretukli su ga brutalno njegov tetak i još petorica rođaka. Eldin je pretučen u Donjem Selu kod Konjica, a samo pukom srećom je preživio.
– Tukli su me naizmjenično, ja sam pokušavao nekoliko puta pobjeći. Ali uvijek su me stizali. Udarali su me u rebra. Bio sam na rubu puta i jedne provalije. Uhvatio me Safet za vrat i počeo me daviti. Ubacio mi je prste u oči i tada mi je Safet rekao: „Čekali smo ti oca, ali naišao si ti, sad ćeš ti dobiti batine, a i on će doći po svoje.“ Izet Brkić me uhvatio za ruke, a oni su me uhvatili za noge i bacali me po drvima, po kamenju. Vukli su me nekih 100 metara. Ja sam stavio ruke na glavu da malo ublažim udarce – priča Buljina.
Kaže kako se skupio u položaj fetusa i tako čuvao lice i oči, a da su mu oni pokušavali razmaknuti ruke i noge da ga lakše nose.
– Kad mi nisu mogli raširiti ruke, Izet Brkić me udario u testise i ja sam od bola popustio. Sadmir Brkić mi je nogama stao na lijevu, a Izet na desnu ruku. A Safet i ostali su mi čuvali noge i tukli me u rebra i u glavu. Dobio sam oko 36 udaraca na jedno mjesto na glavi. Onda su mi glavom udarali o kamen. Čuo sam Safeta kako govori „sad ćemo ga vodom zaliti da dođe sebi“. Trznuo sam se jer je voda bila hladna – nastavlja šokantnu ispovijest Eldin Buljina.
Kaže kako je cijelo vrijeme brutalnog premlaćivanja čuo psovke.
– Sve sam ispričao policiji. Nakupila su mi se puna usta krvi, a nos mi je slomljen, nisam mogao disati. Pljunuo sam krv samo da do zraka dođem. Jedan od njih je rekao, mislim da je bio Izet: „Vidi ga, još je živ, majku mu j****. Šteta što nisam ponio pištolj da ti skratimo muke.“ Sjećao sam se svega, ali nisam se mogao pomjeriti od udaraca. Na kraju su urinirali po meni jer sam osjetio toplotu na tijelu. Čuo sam kako govore, „nosite ga, sakrijte, da se ne zna da smo mi“. Sve sam čuo kako govore da će mi ubiti oca, da mi ne znamo tko su Brkići, da njima ne može nitko ništa. Govorili su „neće još dugo, mrtav je, nema od njega ništa“. Ja sam nakon nekog vremena osjetio hladnoću. Probudim se i vidim mrak oko sebe – kaže Buljina.
Kada je vidio da može pomjerati ruke, krenula je borba za život. Dopuzao je do susjeda Ade i rekao: „Zovi Hitnu i policiju, ja ne mogu više.“
– Razlog sukoba je imovina, odnosno posjed šume. I to se dugo vuče. Nekoliko puta smo mi predlagali kako da se riješi taj spor, međutim, oni hoće sve za sebe i tvrde da je sve njihovo. Priče da sam ja u svađi s pola sela nisu točne – dodaje Eldin Buljina.
Vrisak.info
