Časopis Anali Hrvatskog politološkog društva, koji objavljuje politološka promišljanja, ujedinio je radove uglednih autora Brendana O’Learya, Mirjane Kasapović, Dražena Barbarića, Višeslava Raosa i Valentina Grbavca o temi Bosne i Hercegovine, konstitucionalizma, problema izbornih sustava i opasnosti koje vode pojedine nacionalne politike u neuvažavanju drugih zajednica.
Piše: Zoran Krešić, Večernji list
Tri kolegija
Pod naslovom “Politika i demokracija u BiH: 25 godina nakon Daytona” tako se ističe stručni rad profesora sa Sveučilišta Pennsylvania Brendana O’Learya, jednoga od najvećih autoriteta u oblasti konsocijalizma, o “normalnoj demokraciji”, koju dio domaćih političara i predstavnika međunarodne zajednice nastoji nametnuti BiH. Autor O’Leary tvrdi da ne postoji nešto poput “normalne demokracije”, a odluka Europskog suda za ljudska prava u slučaju “Sejdić – Finci” ne uvažava dovoljno konsocijacijsku demokraciju kao jedan od legitimnih oblika demokracije. Kao što se ljudska prava moraju uravnotežiti jedna s drugima, tako se moraju uravnotežiti i s drugim vrijednostima, uključujući mir i stabilnost.
Kao praktično rješenje u izborima tročlanoga kolektivnog Predsjedništva u BiH, autor predlaže tri odvojena izbornička kolegija u trima teritorijalnim okruzima, što bi riješilo napetost između politički održivih aranžmana za podjelu vlasti i zahtjeva za poštivanjem ljudskih prava. Autor Brendan O’Leary zaključuje kako je potrebno više moralne skromnosti kada se podijeljenim društvima daju inozemni politički savjeti o demokratskom ustavnom dizajnu.
Mirjana Kasapović s Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu ističe kako srž suvremenih bošnjačkih politika povijesti čine naracije o povijesti bh. muslimana, odnosno Bošnjaka, kao povijesti genocidâ, što je pogubno za narode i cijelu državnu zajednicu. One su usustavljene u “paradigmu o deset genocida” koje su nad njima počinili europski kršćani, poglavito srpski i crnogorski pravoslavci te hrvatski katolici, od Bečkog rata s kraja 17. do rata u Bosni i Hercegovini s kraja 20. stoljeća. Prema toj paradigmi, Hrvati su počinili četiri velika genocida nad muslimanima, odnosno Bošnjacima.
Višeslav Raos, koji je docent na Fakultetu političkih znanosti, napisao je osvrt na knjigu profesorice Kasapović. Istaknuo je probleme nastale u BiH kroz pokušaje da se preglasavanje Hrvata u Predsjedništvu BiH prenese na Dom naroda, što je isključivo u interesu Bošnjaka.
– Razmatrajući različite uvjete koje su proučavatelji konsocijacijskih aranžmana definirali kao pogodne za uspjeh takvog modela prevladavanja etničkih sukoba, ali i primjere Sjeverne Irske, Cipra i Libanona, autorica ne odveć optimistično zaključuje kako oni u BiH baš i nisu prisutni, ali i upozorava kako je kod neuspjeha konsocijacijske demokracije stvarna, empirijski potvrđena alternativa građanski rat, a ne liberalna demokracija. Ovakva konstatacija može se shvatiti kao dobronamjerna opomena onima koji olako odbacuju konsocijaciju ili pak u njoj vide samo izvor sadašnjih političkih, ekonomskih, socijalnih i inih problema u Bosni i Hercegovini – piše Raos.
Dr. Barbarić opisao je način donošenja odluka u BiH. On piše kako različite nacionalne politike gotovo djeluju u obliku političkih neprijatelja, jedne su drugima nužne za održavanje u političkoj sferi.
Velika neizvjesnost
Objašnjava se i uloga međunarodne zajednice, ponajprije kroz instituciju visokoga predstavnika koji legitimira decizionistički model, a nerijetko i sam u njemu aktivno sudjeluje.
Valentino Grbavac upozorava na neprovođenje presude “Ljubić” i mogućnost jednostranih izmjena Ustava FBiH koje mogu donijeti stranke bošnjačke većine nakon općih izbora 2022. godine.
Zbog nedostataka Izbornog zakona i nelogične operacionalizacije konsocijacijskih karakteristika u FBiH, Hrvati nisu u stanju birati vlastite legitimne predstavnike u Hrvatski klub Doma naroda Parlamenta FBiH, za njih najvažniju političku instituciju u BiH.
Vrisak.info
