Zdravlje je najveće bogatstvo, a ako živite u BiH, to još ima veću težinu jer biti pacijent u državi u kojoj se vlast ne brine o potrebama pacijenata, najveća je noćna mora. Najvjerodostojniji primjer toga su onkološki pacijenti, koji na listama i po 14 mjeseci čekaju lijek koji im znači život. Mnogi ga i ne dočekaju, piše Večernji list BiH.
Nemaju mnogo vremena
Lijekovi koji onkološkim pacijentima znače život sve su teže dostupni. Do njih u posljednje vrijeme mogu doći ako imaju nekoliko stotina ili tisuća maraka, a potrebni su im redovito – nekome svaki mjesec, a nekome i tjedno. Problem nedostatka citostatika se ponavlja. Oni kojima je lijek potreban nemaju mnogo vremena, a neki ga nikad i ne dočekaju. Zašto se pacijenti konstantno suočavaju s nedostatkom lijekova koji život znače? U BiH sve ima cijenu, pa na koncu i život. Nestašica citostatika redovito se ponavlja u BiH. One kojima je lijek potreban zanima jedino da lijeka ima redovito i dovoljno jer svaki dan bez lijeka njima je dan manje, a nemaju svi novca da ga kupe pa refundiraju troškove.
Još veći problem je kad lijek koji život znači nije uopće na listi pa ga pacijenti, ako žele živjeti, moraju sami financirati. Ima i onih koji trebaju lijek koji se nalazi na listi Federalnog fonda solidarnosti, ali ne mogu doći do njega osim ako ga sami ne kupe. Razlog je taj što su mnogi lijekovi indicirani samo za jednu ili dvije bolesti, iako uspješno liječe i druge bolesti. Da boluje od raka jajnika, Selma Kujrić Mulaganović (42) iz Sarajeva doznala je u svibnju 2022. Liječnici su, kaže, prvo uključili ciklus klasičnih lijekova koje financira Fond solidarnosti, no zdravstveno stanje joj se pogoršalo pa joj je nakon druge operacije abdomena uključena kemoterapija.
– Poslije operacije opet je planirana kemoterapija, propisan je pametni lijek i dva citostatika. U travnju 2023. dobila sam terapiju besplatno jer je lijek bio na listi Fonda solidarnosti i za karcinom jajnika. No, pričekala sam rezultate PET CT-a kako bih znala je li se bolest proširila. Nasreću, nalaz je bio uredan i nije bilo potrebe za terapijom. Međutim, u studenome sam radila magnetsku rezonanciju koja je pokazala da se bolest opet pojavila na mjestu gdje je i bila, nakon čega je terapija ponovno uključena s jednom izmjenom, a to je da lijek više nije na listi Fonda solidarnosti i da ga, ako želim živjeti, moram kupiti – kazala je za Faktor Selma.
Ampula lijeka od 400 mg u Sarajevu, generičkog naziva Bevacizumab, koji Selma od studenoga prošle godine sama kupuje, košta 1008 KM. Kaže kako joj svaki 21 dan trebaju dvije ampule, što iznosi 2016 KM. – U Turskoj je lijek gotovo upola jeftiniji pa se snalazim preko prijatelja. Dvije ampule tamo platim 1030 KM.
Na listi, ali nedostupan
U još nezavidnijoj situaciji je Amira Lukovac (47) iz Sarajeva koja je oboljela od karcinoma dojke. Naime, kako piše Faktor, Amira treba lijek Keytruda, čija je cijena za 21 terapiju nevjerojatnih 11.900 KM. Lijek jest na listi, ali samo za oboljele od karcinoma pluća, ali ne i za druge vrste karcinoma iako ih uspješno liječi. Alma od prošle godine kupuje lijek u Turskoj jer je tamo upola jeftiniji. Zahvaljujući financijskoj pomoći rodbine iz Amerike ova majka dvoje djece, svaki 21 dan, preko udruge Pomozi.ba iz Turske dobije lijek za 6500 KM.
– Za ovu godinu onkolog mi je propisao minimalno 12 terapija. Do sada sam primila šest, trebam još toliko, nakon čega će onkolog odlučiti što dalje. Dobro se osjećam, terapija je učinkovita za vrstu raka koji ja imam, a koji je hormonski neovisan. To znači da ne mogu, kao druge pacijentice koje imaju hormonski ovisan karcinom, primati hormonsku terapiju koja im produljuje život. Ja isključivo ovisim o terapiji koju uzimam – kazala je. Postavlja se jednostavno pitanje – do kada će se građani BiH liječiti donacijama i ovisiti o tome hoće li skupiti dovoljno novca prije nego što bude kasno.
Vrisak.info
