Bosna i Hercegovina ima najveći broj kladionica u Europi u odnosu na broj stanovnika, a građani svake godine troše milijarde maraka na klađenje. Financijske koristi od tog trenda najviše imaju organizatori igara na sreću i država putem poreza na dodanu vrijednost (PDV), jer se 10% sredstava slijeva u proračune. No, s druge strane, stručnjaci upozoravaju da zemlja postaje društvo ovisnika o kockanju, dok vlasti ne poduzimaju nikakve mjere kako bi sustavno riješile ovaj ozbiljan problem.
Prema podacima Porezne uprave Federacije BiH, u prvih osam mjeseci ove godine, priređivači igara na sreću ostvarili su promet veći od milijardu maraka. Građani Hercegovačko-neretvanske županije potrošili su najviše novca na kockanje, više od 197 milijuna maraka.
“Ogroman se novac slijeva u kladionice, ogroman se novac izvlači iz džepova naše sirotinje i našeg naivnog naroda koji misli da će na neki jednostavan način riješiti svoja egzistencijalna pitanja”, upozorava Marko Romić, voditelj Kluba liječenih ovisnika o kocki „KLOK“ iz Mostara.
Romić, psiholog s dugogodišnjim iskustvom u liječenju ovisnika o kockanju, ističe da je situacija već odavno alarmantna, ali društvo još uvijek ne prepoznaje ozbiljnost problema. “Djeca već u šestom razredu osnovne škole uplaćuju prve kladioničarske listiće, a ovisnici postaju već u srednjoj školi. Prema procjenama, u našoj zemlji ima više od 50 tisuća patoloških kockara”, dodaje Romić, upozoravajući na razorne posljedice kockanja koje uništavaju obitelji i šire zajednicu.
Vlasti olakšavaju otvaranje novih kladionica i reklamiranje igara na sreću, što Romić vidi kao ozbiljan problem. “Reklame za kockanje su posvuda, a našoj djeci šalju poruku kako kockanje nije problem,” naglašava.
Ekonomski stručnjaci ističu kako prihodi od igara na sreću imaju dvostruki učinak na ekonomiju. S jedne strane, doprinose punjenju proračuna i potiču razvoj industrija povezanih s klađenjem, dok s druge strane predstavljaju rizik od pranja novca, što je udar na financijski sustav.
“Svi prihodi koji dolaze u proračun trebali bi se koristiti za financiranje društvenih djelatnosti, poput obrazovanja i infrastrukture,” kaže Igor Živko, dekan Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru. Smatra kako država mora raditi na zaštiti potrošača, educirati ih o rizicima klađenja i razvijati svijest o posljedicama ovisnosti.
Unatoč sve većim prihodima od igara na sreću, institucije zasad ne poduzimaju mehanizme za rješavanje problema ovisnosti o kockanju.
Vrisak.info
