Austrijski znanstvenici analizirali su razvoj stanovništva u Europi između 1990. i 2017., uzimajući u obzir prirodni demografski razvoj i migracije. Pritom su došli do spomenutog zaključka prema kojem u Europi postoji snažna razdjelnica, koja dijeli zapad i istok, tako što u razmaku od samo nekoliko stotina kilometara postoje područja snažnog rasta stanovništva i “alarmirajućeg demografskog pada”. Ili kako je pojasnio jedan od autora Thomas Sobotka: “Migracijska kretanja u međuvremenu su postala glavni faktor koji stoji iza rasta ili smanjenja stanovništva u Europi”.
Na dva suprotstavljena kraja nalaze su Irska s rastom od 36 posto, prije svega zahvaljujući prirodnom demografskom razvoju, i Bosna i Hercegovina s najvećim smanjenjem stanovništva od 22 posto, prouzročenim emigracijom. Hrvatska je, naravno, među “gubitnicima”, jer u njoj živi 13 posto manje ljudi nego 1990. godine, piše Jutarnji list. Države s najvećim rastom stanovništva su Švicarska, sa 26 posto, uglavnom zbog useljavanja, Norveška sa 24 posto, podjednako zahvaljujući natalitetu kao i imigraciji, Španjolska sa 20 posto, zbog imigracije, Francuska sa 18 posto (manje imigracija, više natalitet) i Švedska sa 17 posto (pretežno zahvaljujući imigraciji).
Austrija je s plusom od 15 posto u zapadnoeuropskoj sredini, pri čemu je rast stanovništva ponajprije rezultat imigracije, a Njemačka je jedina zapadnoeuropska zemlja s jasnim prirodnim padom broja stanovništva od četiri posto, ali to nadoknađuje useljenički prirast od devet posto. Na drugoj strani, u čitavoj postkomunističkoj Europi broj stanovnika narastao je samo u Sloveniji i Slovačkoj, i to za svega tri posto.
Najgore su Bugarska, Latvija, Litva, Moldavija, BiH i Kosovo, u kojima je nakon 1990. broj stanovnika opao za više od 20 posto. Prema spomenutoj analizi austrijskih demografa, nema naznaka promjene trendova i to zabrinjava.
vrisak.info
