Brakovi u Bosni i Hercegovini danas se značajno razlikuju od onih prije nekoliko desetljeća. Ljudi se sve rjeđe odlučuju na sklapanje braka, a istodobno raste broj razvoda u odnosu na broj vjenčanja. Iza statistike stoje promjene u načinu života, drugačija očekivanja od partnerskih odnosa, ali i širi demografski trendovi koji mijenjaju sliku obitelji u našoj zemlji.
Podaci Agencije za statistiku BiH pokazuju da su 2004. godine u našoj zemlji sklopljena 22.252 braka, dok je 20 godina kasnije, odnosno 2024., taj broj pao na 16.213. Broj razvoda je s 1.523 u 2004. porastao na 2.913 u 2024. godini.
“To znači da je broj razvoda na 1.000 sklopljenih brakova porastao sa 68 u 2004. na 180 u 2024. godini, odnosno da se više nego udvostručio”, istaknuo je za Oslobođenje Radoslav Ćorović, pomoćnik direktora u Sektoru za demografiju i socijalne statistike Agencije za statistiku BiH.
Za 2025. godinu dostupni su, kako navodi Ćorović, samo prethodni podaci prema kojima je registrirano 15.168 sklopljenih i 2.052 razvedena braka. Slični trendovi vidljivi su i u Republici Srpskoj. Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, u tom bh. entitetu je tijekom 2025. sklopljen 4.921 brak, što je za 175 brakova manje nego prethodne godine. Istodobno, razvedeno je 856 parova, a prosječno trajanje braka prije razvoda iznosilo je 12,7 godina.
Prema istom izvješću, od ukupnog broja razvedenih brakova, 24,4 posto parova razvelo se u prve četiri godine braka, dok se 20,8 posto razvoda dogodilo između pete i devete godine zajedničkog života. U prvoj godini braka razvelo se 3,3 posto parova, dok je 15,2 posto brakova završilo nakon 25 i više godina.
Posebnu pozornost privukao je podatak da je najkraći brak zabilježen u 2025. godini trajao svega 35 dana. Iz Republičkog zavoda za statistiku RS-a uz ovu su se informaciju na društvenim mrežama osvrnuli i duhovitim komentarom: “Rekli su: ‘Dok nas smrt ne rastavi’, a ispalo je: ‘Vidimo se za 35 dana’”, navodeći da je 35 dana dovoljno da se raspakiraju koferi nakon medenog mjeseca, ali ne i da se proslavi prva godišnjica.
Brojevi, međutim, ne pričaju cijelu priču. Kako ističe Ćorović, ove promjene moraju se promatrati i kroz prizmu smanjenja broja stanovnika.
Sociologinja: Od trpljenja do olakog odustajanja
Iza ovih brojki kriju se dublje društvene promjene. Kada analiziramo ovaj fenomen, kako ističe dr. Mirjana Čeko Serdar, sociologinja, statistika je tu samo ogledalo tranzicijske krize, poljuljanog sustava vrijednosti i opće društvene letargije.
“Brak, kao bazična stanica društva, danas trpi i vanjske i unutarnje pritiske. S jedne strane, kroz medijski i digitalni prostor agresivno nam se nameće kultura instant-zadovoljenja i ekstremnog egocentrizma, zbog čega pojedinci ulaze u bračne odnose psihološki nepripremljeni na kompromis i odgovornost. S druge strane, društvo pati od kronične nesposobnosti da problem prepozna i rješava preventivno, pa se na bračnu disfunkciju reagira tek onda kada je razvod jedini preostali ishod”, kaže Čeko Serdar.
Porast broja razvoda, dodaje, ima dvostruko lice.
“Činjenica je da su brakovi danas manje stabilni, ali ovaj trend je pokazatelj i toga da pojedinci (a osobito žene) više ne pristaju biti prisiljeni na nefunkcionalne i toksične odnose. Tradicionalni kalupi koji su nekada primoravali ljude da zarad lažnog mira u kući trpe različite oblike nasilja polako pucaju. Međutim, problem je što smo iz krajnosti rigidnog trpljenja prešli u krajnost olakog odustajanja pri prvoj ozbiljnijoj prepreci, jer kao zajednica nismo naučili pojedince kako graditi stabilne odnose”, upozorava sociologinja.
Osvrćući se na činjenicu da mladi sve kasnije stupaju u brak, pojašnjava da na takvu odluku podjednako utječu materijalne barijere i promjena životnih prioriteta.
“Ekonomska nesigurnost, nepredvidivo tržište rada i stambeno pitanje koje vodi u višedesetljećno dužničko ropstvo predstavljaju surovu realnost i očigledan propust sustava. Ipak, ne smijemo zanemariti ni to da danas odgajamo generacije u duhu radikalnog individualizma, gdje se preuzimanje odgovornosti za drugoga često promatra kao teret, a ne kao zrelost”, podsjeća Čeko Serdar, dodajući da dok god nam sustav i društvo ne ponude egzistencijalnu stabilnost, ali i ne naučimo da je osobna odgovornost vrlina, imat ćemo sve više situacija bježanja od zrelosti i opću demografsku pasivnost.
Psihologinja: Ulaže se u svadbu, a ne u brak
Dok sociolozi ove promjene promatraju kroz širi društveni i ekonomski kontekst, psiholozi pozornost usmjeravaju na promjene u samim partnerskim odnosima, očekivanjima i načinu komunikacije među supružnicima.
Nermina Vehabović Rudež, psihologinja i psihoterapeutkinja, smatra da se iza sve češćih problema u brakovima krije opći pad kvalitete međuljudskih odnosa, ali i promjena očekivanja od partnerskog života.
“Generalno se radi o smanjenju kvalitete međuljudskih odnosa, što se definitivno odražava i na kvalitetu bračnih odnosa”, kaže Vehabović Rudež.
Ističe da se kod mladih ljudi sve češće primjećuju nestrpljenje, manja spremnost na ulaganje u odnos i velika očekivanja od braka.
Cjelokupno ulaganje u brak zapravo je ulaganje u svadbu i objavu slika.
“Nekako bih rekla da je, u kolokvijalnom smislu, cjelokupno ulaganje u brak zapravo ulaganje u svadbu i objavu slika. Mladi često ne znaju što ih čeka u braku, a kako smo sve više usmjereni na sebe, najvažnije postaje ono kako je meni”, navodi ona.
Kaže da joj se u praksi sve češće javljaju parovi koji se odlučuju na razvod nakon samo nekoliko mjeseci braka.
“Često je riječ o pogrešnoj procjeni partnera i nedefiniranim očekivanjima. Ljudi nekad uđu u brak sa stavom: ‘Nakon četiri godine veze, red je da se vjenčamo’, ali nakon toga ne nastave ulagati u odnos”, objašnjava.
Problem vidi i u tome što partneri prije braka rijetko razgovaraju o tome kako zamišljaju zajednički život.
“Svi u brak ulazimo s vlastitim idejama, nekad prema onome što smo vidjeli kod svojih roditelja, a nekad potpuno suprotno tome. Problem je što o tim očekivanjima često ne razgovaramo, pa se o njima prvi put govori tek u psihoterapijskoj ordinaciji”, kaže Vehabović Rudež.
Dodaje da ni jaka ljubav sama po sebi nije jamstvo opstanka braka, jer se mnogi odnosi raspadaju zbog nemogućnosti partnera da prevladaju sukobe i pronađu kompromis. Ističe da su nekada i brakovi s manje emocija opstajali zahvaljujući većoj spremnosti na očuvanje odnosa, dok danas dodatne izazove predstavljaju stres, društvene mreže, ovisnosti i prevare.
Vehabović Rudež upozorava da društvene mreže često stvaraju idealiziranu sliku odnosa koja nije u skladu sa stvarnim životom, pa partneri ulaze u brak s idealiziranim očekivanjima.
Statistika o brakovima i razvodima, zaključuju sugovornice, samo je odraz širih promjena koje se događaju u društvu i obitelji.
Vrisak.info
