Afrička kuga svinja nije opasna za ljude, njen značaj je više ekonomski. Pojava te bolesti, osim što uzrokuje velika ugibanja svinja, povlači za sobom troškove oko uništavanja zaraženih životinja, naknade štete vlasnicima, kazali su iz Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica.
Podsjećaju da je afrička svinjska kuga (ASK) unesena prvi put na europski kontinent pedesetih godina prošloga stoljeća. Po Europi i Južnoj Americi se širila iz Španjolske i Portugala.
Za aktualnu epidemiju kriv je prijenos i ulaz virusa 2007. u Gruziju, odakle se bolest širila na Rusiju, Moldaviju, Ukrajinu, Kinu, Litvu, Latviju, Estoniju, Poljsku, Češku, Mađarsku, Rumunjsku, Bugarsku i posljednju u nizu europskih zemalja u kojoj se bolest, dosta neočekivano pojavila – Belgiju. Od zemalja u okruženju, pogođena je Srbija.
Afrička svinjska kuga je virusna zarazna bolest svinja od koje obolijevaju i domaće i divlje svinje, u formi hemoragične groznice, visokog postotka smrtnosti i do 100 posto.
Endemično, bolest je prisutna u subsaharskoj Africi, u populaciji divljih bradavičastih svinja, prijenos bolesti kod ovih svinja povezuje se s krpeljima iz roda Ornithodorus. Međutim, epidemiološki se uveliko razlikuje prijenos virusa između domaćih i europskih divljih svinja trenutačno odvija u Europi.
Uzročnik te bolesti je DNA virus iz roda Asfivirusa iz obitelji Asfarviridae. Od danas poznatih 22 genotipa virusa, u Europi cirkuliraju dva genotipa, genotip 1 koji je utvrđen na Sardiniji i genotip 2 koji je 2007. godine utvrđen u Gruziji odakle se širi Europom.
Populacije i domaćih i divljih svinja u Europi podjednako obolijevaju od ASK. Zaražene svinje izlučuju virus u okolinu 24 – 48 sati prije nego su uočljivi klinički znaci bolesti. Virus sadrže izlučevine (slina, iscjedak iz oka i nosa, mokraća, feces i sekreti spolnih organa), ali najvažniji izvor virusa je krv.
Zaraza se širi izravnim kontaktom, ali i posredno kontaminiranom hranom, vodom, steljom, opremom. Na veće udaljenosti bolest se prenosi vozilima i ljudima. Širenju i prijenosu bolesti na veće udaljenosti pogoduje ilegalni promet svinjama ili svinjskim mesnim proizvodima iz bolešću zahvaćenih područja.
Također, bolest se može prenositi i kuhinjskim otpadom međunarodnih prijevoznih sredstava (avioni, brodovi), a koji se koristi u hranjenju svinja (pomije), kao i hrana koju putnici osobno nose i nepropisno odbacuju.
Virus ASK u vanjskoj sredini može preživjeti duži vremenski period ako se nalazi u proteinskom mediju (meso, krv, feces, koštana srž). Svinje se mogu zaraziti i neizravnim kontaktom preko posrednika. Mehanički prenosioci su insekti muha pecara (Stomoxys calcitrans), štakori, ali i čovjek.
Virus se unutar populacije divljih svinja širi izravnim kontaktom. Divlja svinja je infektivna tijekom 5-10 dana u vrijeme inkubacije, te tijekom kliničke manifestacije bolesti, ako se razvije klinička slika. Daljnje širenje bolesti među populacijom divljih svinja ne ovisi o pojedinačnim migracijama divlje svinje na velike udaljenosti, već o geografskom kontinuitetu gustoće populacije divlje svinje koja omogućuje postupno širenje bolesti.
Visoka smrtnost svinja nakon kratke febrilne bolesti u zemlji ili određenom području karakteristična je za ASK kod prvog pojavljivanja, što predstavlja perakutni tijek bolesti. Svinje ugibaju prije nego se pojave klinički znaci bolesti. Visoka temperatura (40-42 stupnja) se razvija kod akutnog tijeka bolesti kao i apatija, gubitak apetita, grupiranje i ponekad izražene smetnje disanja. Ponekad se javlja krvarenje iz nosa, začepljenje i povraćanje, a rjeđe proljev s ili bez krvi u stolici. Čest je pobačaj. Morbiditet u ovom obliku bolesti je 90-100 posto.
Lešine životinja uginulih u akutnoj fazi bolesti često su dobrog gojidbenog stanja. Najkarakterističnije promjene koje uzrokuje infekcija virusom ASK su krvarenja (u koži, limfnim čvorovima i drugim zahvaćenim tkivima) i promjene na slezeni. Promjene na koži su vrlo česte. Javlja se hiperemija kože (crvena do purpurna boja kože), petehije i cijanoza. Ove promjene su najčešće lokalizirane na koži ekstremiteta, uški, prsima, abdomenu i perineumu.
Kako za ASK ne postoji vakcina to se naglasak stavlja na mjere sprečavanja unosa ove zaraze.
Mjere za prevenciju ASK uključuju i pojačane sanitarno-higijenske radnje, kao što su biosigurnosne mjere, na farmama (dezinfekcija, dezinsekcija, deratizacija), te što manje kontakata među životinjama i ljudima s drugih farmi.
Europska unija donijela je Odluku Komisije оd 9. listopada 2014. o mjerama kontrole zdravlja životinja u pogledu afričke svinjske kuge u određenim državama članicama i o stavljanju izvan snage Provedbene odluke.
U Bosni i Hercegovini primjenjuje se Pravilnik o mjerama za nadzor afričke svinjske kuge. Također kao mjera, Ured za veterinarstvo BiH donio je odluku i zabrana uvoza domaćih i divljih svinja, mesa domaćih i divljih svinja, kao i proizvoda porijeklom od domaćih i divljih svinja koji nisu bili obrađeni tako da je sa sigurnošću uništen virus afričke svinjske kuge.
Ova mjera će biti na snazi sve do dobivanja službene informacije od strane nadležnih tijela zemalja zahvaćenih ASK o prestanku sumnje na pojavu afričke svinjske kuge.
Vrisak.info
