Kada zastanemo na stubištu samostana u Dubravi i bacimo pogled s trećeg kata na Aveniju ispred crkve, često se može vidjeti isti prizor: prolaznici na trenutak zastanu, prekriže se, pomole ili na neki drugi način iskažu poštovanje Onome koji se krije unutar zidova ove građevine.
To navodi na pitanje: „Što ljudima znači ovaj samostan i crkva?“ Kamen i beton ne pamte, ali ljudsko srce i um čuvaju uspomene i sjećanja. Zato fra Filip Miloš u svom tekstu poziva na kratki pogled u prošlost i vrijeme koje je iza nas.
Fra Miloš naglašava da bi opisivanje svih događanja, svetih misa, koncerata, druženja i drugih aktivnosti u samostanu i crkvi tijekom zadnjih trideset godina zahtijevalo previše vremena i prostora. Stoga se u tekstu zadržava samo na onome najbitnijem, dok fotogalerija prikazuje dio sačuvanih trenutaka.
Točno prije trideset godina, 28. rujna 1995. godine, blagoslovljen je i svečano otvoren franjevački samostan i crkva u Dubravi. Time je započelo novo razdoblje franjevačkog klerikata u Zagrebu – mjesta gdje mladi fratri provode svoje vrijeme studija i franjevačke formacije.
Tijekom prošlog stoljeća, bogoslovi bi svoj studij započinjali na franjevačkim teologijama u Sarajevu i Makarskoj, a potom ga nastavili na brojnim sveučilištima diljem zapadne Europe i Amerike. Godine 1993., u vrijeme početka gradnje samostana, u Zagrebu je studiralo 24 bogoslova smještena u dvjema obiteljskim kućama na Prilesju i Jablanovcu.
Bogoslovi su u tim kućama boravili do rujna 1995., kada su se konačno preselili u novi samostan u Dubravi. Tijekom trideset godina, samostan je bio dom za preko dvjesto mladih franjevaca.
Danas u samostanu boravi 28 bogoslova Hercegovačke franjevačke provincije, jedan bogoslov provincije Bosne Srebrene te devet svećenika koji duhovno skrbe za vjernike koji svakodnevno dolaze u crkvu.
Iako nije župna, crkva okuplja gotovo tri tisuće vjernika na pet nedjeljnih svetih misa i po dvije dnevne mise tijekom tjedna.
Ideja o samostanu u Zagrebu
Još od Prvog svjetskog rata, hercegovački franjevci razmišljali su o gradnji samostana u Zagrebu kako bi olakšali izobrazbu profesorskog kadra za Franjevačku gimnaziju na Širokom Brijegu i teologiju u Mostaru. Godine 1942. od grada Zagreba dobili su kuću u Hercegovačkoj ulici, a 1944. godine u toj kući kanonski je uspostavljen samostan s namjerom buduće gradnje primjerene zgrade samostana i crkve. Godine 1945., komunistička vlast zabranila je rad franjevačkih odgojnih i obrazovnih zavoda u Hercegovini, a kuća u Zagrebu oduzeta.
Unatoč desetljećima školovanja u drugim redovničkim i biskupijskim zavodima diljem tadašnje države i inozemstva, provincija hercegovačkih franjevaca 1967. godine kupuje kuću na Jablanovcu i ponovno uspostavlja samostan.
S porastom broja bogoslova, 1990. kupuje se još jedna kuća na Prilesju. Demokratske promjene početkom 1990-ih omogućile su dobivanje konačne lokacije za izgradnju budućeg samostana u Zagrebu – na rubnom dijelu Parka prirode Maksimir, u Gornjoj Dubravi, na zemljištu od 10.002 m².
Za idejno arhitektonsko rješenje raspisan je natječaj na kojem su sudjelovala četiri zagrebačka arhitekta. Izabrano je rješenje ing. arh. Ivana Antolića – moderan projekt samostana s crkvom okrugle osnove, nadahnut starohrvatskom crkvenom arhitekturom.
Gradnja crkve i samostana
Kamen temeljac blagoslovljen je 4. prosinca 1993. godine od strane zagrebačkog pomoćnog biskupa Jurja Jezerinca. Gradnju je u ime provincije vodio fra Viktor Nuić. Zbog nedostatka sredstava, gradnja je planirana u fazama, no vrlo brzo je ugovorena i gradnja crkve.
Nakon dvije godine, ljeto 1995., samostan i crkva bili su spremni za useljenje i funkciju. Crkva je prije blagoslova opremljena namještajem i djelomično umjetničkim djelima, dok su ostala postavljena naknadno.
Među važnijim umjetničkim djelima su veliko raspelo Antuna Augustinčića, kip Blažene Djevice Marije Dina Felicija, kip Djevice Marije na pročelju crkve L. Conta, Križni put Jure Žaje i vitraji te mozaik Josipa Botterija Dinija.
Na prvoj stranici samostanske kronike stoji zapisano: „Dekretom br. 617/95. god. od 28.07.1995. za upravitelja naše nove kuće u Zagrebu, Avenija izviđača 2, imenovan je dosadašnji humački gvardijan fra Zoran Senjak. Zajedno s provincijalom fra Tomislavom Pervanom došao sam 7. srpnja u Zagreb da službeno preuzmem novu dužnost i da se s voditeljem gradnje fra Viktorom N. dogovorim o otvaranju nove kuće.“
Uporabna dozvola dobivena je početkom srpnja, a useljenje u samostan obavljeno je u kolovozu 1995. Prva nedjeljna misa održana je 13. kolovoza u kapelici pred dvanaest vjernika, dok je službeno otvaranje crkve uslijedilo krajem rujna.
Blagoslov i useljenje
Blagoslov crkve i samostana održan je 28. rujna 1995. u 17 sati, a predvodio ga je kardinal Franjo Kuharić. Svečanosti su nazočili apostolski nuncij Giulio Einaudi, generalni vikar Reda manje braće fra Gilles Bourdeau, provincijal fra Tomislav Pervan i mnogi drugi, uz više od 80 fratara iz provincije i preko stotinu koncelebranata. Misno slavlje trajalo je gotovo tri sata, a pjevao je zbor Janjevo pod ravnanjem maestra Antuna Čelara.
Fra Tomislav Pervan istaknuo je: „Ova kuća, ovo zdanje koje vidite… rodilo se upravo iz potrebe da se naše mladice okupe na jednome mjestu, odgajaju u istome duhu, stasavaju i izrastaju s istim mislima i pogledima prema boljoj zajedničkoj sutrašnjici Crkve, našega Reda i hrvatskog naroda.“
Crkva, kapelica (oratorij) i samostanska dvorana od blagoslova su u punoj uporabi. Već prve nedjelje nakon blagoslova, 1. listopada 1995., crkva je bila toliko ispunjena vjernicima da je uvedena četvrta misa u 7 sati, a jutarnja misa u kapelici prebačena je u crkvu.
S godinama se broj vjernika povećavao, te je uvedena i peta nedjeljna misa. Samostan i provincija posvećeni su Uznesenju Blažene Djevice Marije, dok je crkva posvećena Bezgrešnom začeću Marijinu.
Prvo bratstvo činila su sedmorica franjevaca, među kojima su bili gvardijan fra Zoran Senjak, fra Vitomir Musa, fra Bazilije Pandžić, fra Viktor Nuić, odgojitelj bogoslova fra Ivan Dugandžić, duhovnik fra Mladen Herceg i fra Stanko Mabić, student crkvene glazbe.
Fra Stanko je 1996. osnovao mješoviti samostanski zbor. U samostanu su djelovale i Školske sestre franjevke Krista Kralja. Godine 1998. započela su prva okupljanja mladih, kasnije Frama Dubrava, dok je 2008. kanonski osnovano bratstvo Franjevačkog svjetovnog reda.
Posveta crkve 2005.
Daljnja umjetnička oprema crkve trajala je godinama, a 8. prosinca 2005., na svetkovinu Bezgrešne Djevice Marije, crkvu je posvetio kardinal Josip Bozanić.
U oltar su ugrađene moći blaženog kardinala Alojzija Stepinca, a u koncelebraciji je bilo 18 svećenika. Samostan je postao trajni dom i kuća odgoja franjevačkim bogoslovima i studentima te gostinjac za fratre u prolazu.
20 godina portala fra3.net
Vrijeme brzo prolazi, a bogoslovi ga najbolje primjećuju kroz svakodnevni život i studij u gradu. Tako je prošlo i dvadeset godina od pokretanja portala fra3.net, na kojem se nalazi 2186 tekstova.
Portal uključuje razmatranja Božje riječi, intervjue s fratrima i laicima, povijesne kutke, Franjine korake i svjedočanstva.
Stranica je nastala 2005. godine, inicijativom bogoslova i odgojitelja fra Miljenka Šteke, kao odgovor Crkve na poziv za novu evangelizaciju putem interneta.
Tijekom godina, portal se prilagodio društvenim mrežama, a 2014. godine doživio je redizajn. Godine 2019. objavljena je knjiga „fra3 tragaju“, koja donosi dio tekstova u tiskanom obliku.
Fra Filip Miloš zahvaljuje vjernicima i Bogu na 30 godina postojanja crkve i samostana u Dubravi, koji je odgojio brojne generacije bogoslova, te na 20 godina postojanja internetske stranice fra3.net, moleći da Gospodin blagoslovi njihov rad i trud.
Vrisak.info
