RUSIJA (4-3-3): Guilherme – Karavaev, Divejev, Dzhikiya, Mario Fernandes (od 78. Samošnikov) – Kuzjaev (od 84. Jerohin), Barinov, Golovin – Jonov (od 70. Bakajev), Mirančuk (od 46. Zabolotnij), Zakharjan (od 70. Čerišev)
HRVATSKA (4-2-3-1): Livaković – Juranović, Lovren, Ćaleta-Car (od 84. Škorić), Sosa – Brozović, Kovačić – Kramarić (od 75. Oršić), Pašalić (od 70. Ivanušec), Perišić (od 75. Livaja) – Vlašić
Moskva – stadion Lužniki. Gledatelja: 18 708. Sudac: Roi Reinshreiber (Izrael)
Vatreni su kod nominalno najvećeg konkurenta za prvo mjesto u skupini osvojili bod i ostali vodeći na tablici, Hrvatska je još jednom napravila dobar posao u Rusiji i ostala na pravom putu prema Kataru. Iako ključni dvoboji tek slijede…
Izbjegnut je scenarij najgoreg rezultata u prva četiri kola kvalifikacija otkako Hrvatska u njima sudjeluje od 1994. godine jer najlošiji domet ostaje šest bodova iz ciklusa za Svjetsko prvenstvo 1998. godine koji je izvučen na dramatičan način. Sada je na kontu sedam.
Hrvatska nije pobijedila, nije ni oduševila, niti je igrački ikoga šarmirala, ali je konačno imala gard ozbiljne momčadi. Dalićeve “škare“ kojima je eliminirao dio igrača i ponešto “malignog tkiva“ nakon Eura izazvale su pozitivan efekt. Pristup je bio na visini, hrvatski izbornik dobio je potvrdu da ova momčad s njima još ima nešto za reći, koliko god bilo udaraca na njegov autoritet… Dakako, pomogao je i labilan karakter Rusa koji nisu mogli sakriti da pate od golemog respekta prema Hrvatima te niti u jednom času, iako domaćini, nisu uspjeli goste “stisnut za vrat“ i dati do znanja da je Lužniki njihov dom. No, kad su osjetili šansu prijetili su iz kontri…
Hrvatska obrana i vezni red napokon su bili bez kardinalnih grešaka, ako takvom ne smatramo jedan pokušaj lošeg ispucavanja Lovrena pred kraj koji nije plaćen, iako je bilo neurednosti. To smo, kao i ishod bez primljenog gola u jačim utakmicama čekali “od antičkih dana“. Defenziva ovaj put nije bila porozna, ekipa je djelovala kompaktnije, ne i briljantno jer osjetan je prostor za dodatan napredak.
Vatreni su demonstrirali da nisu pogubljeni bez Luke Modrića, premda je izostala prva kreacija i ideja, a nije bilo niti individualnog bljeska. Zlatko Dalić vidio je najbolje izdanje u rombu otkako je instalirao takav način igre, iako je tome sigurno pridonio i suparnik koji se još traži pod novim trenerom i bod mu nije nimalo mrzak. Štoviše.
Nogometni pragmatizam omiljen je kod mnogih hrvatskih trenera i Zlatko Dalić mu je pribjegao u Moskvi. Od starta utakmice i Rusi i Hrvati igrali su pod ručnom kočnicom, kao da je Karpinova i Dalićeva parola bila “oprez je majka mudrosti“, u laganom tempu lopta se više vraćala unatrag nego što su kreirane napadačke akcije. Slučajni namjernik stavio bi nekretninu da se radi o prijateljskoj, a ne kvalifikacijskoj utakmici. No, u završnici prvog poluvremena, u 40. minuti, sijevnuo je pas Matea Kovačiča čija je iskra inspiracije značila okomitu loptu koja je u zadnji čas izbijena pred Kramarićem. Potom je Perišić pucao kraj gola jer nije dobro zahvatio loptu nakon Vlašićeva igranja glavom na ubačaj Juranovića…
Valerij Karpin dobro se zaigrao sa sastavom, novi ruski izbornik ponudio je neka nova imena od koji je najviše pokazao 18-godišnji Zaharjan, a specijalno ga je razočarao Atalantin Mirančuk koji je po najavama trebao biti sol i papar njihove igre. Zaharjan je posebno opasan bio u prvoj minuti drugog poluvremena kad je Livakovič obranio njegov udarac.
U nastavku je Jonov jednom skoro stvorio pomutnju pred našim golom, a Perišić, Sosa i Vlašić oprobali su šut. Dalić je podignuo s klupe Ivanušeca i nedugo nakon njih Oršića i Livaju umjesto napadačkog dvojca Perišić – Kramarić.
Rusi su u drugom dijelu pokazali više nego u prvom poluvremenu. U 78. minuti stoper Divejev je pucao glavom preko gola, nakon kornera.
Mateo Kovačić potvrdio je iskorak u zrelosti igre i dirigirao “kockastim“ orkestrom, a Borna Sosa položio je debitantski ispit. Zlatko Dalić dao mu je prednost pred Bornom Barišićem, Sosa je odradio defenzivan posao i poslao deset centaršuteva te se stalno ofenzivno nudio. Nedovoljno spremni Duje Ćaleta-Car izdržao je 83 minute kad ga je silom neprilika zamijenio Mile Škorić. Uskočio je umjesto Joška Gvardiola koji se ozlijedio na zagrijavanju i bio dobar. Dobio je sedam od deset duela, u četiri navrata raščistio kad je moglo biti opasno, jednom i pucao po vratima. No, ofenzivni ešalon mora i može bolje.
Najbolju priliku imao je Ivanušec u 82. minuti kad je pucao sa desetak metara, ruski Brazilac Guilherme obranio, a opasno je mogao zaprijetiti i Kovačić u sudačkoj nadoknadi, ali nije točno pucao. Dobro je, bod je to koji mami osmijeh i donosi malo olakšanje, sada ga valja potvrditi u Bratislavi s još jednim ili tri, pišu Sportske novosti.
Vrisak.info
