Od Monaca, preko Salzburga, pa sve do Bratislave, Dinamov miris “proljeća” postaje sve intenzivniji. “Modri” su protutnjali slovačkom prijestolnicom, nokautirali Slovan s 4:1 i s predstavom za pamćenje ubacili još tri boda u košaricu Lige prvaka, koja ih vode do tri “meč-lopte” za produženi boravak u elitnom natjecanju, pišu Sportske novosti.
“Danas će naše boje ustati”, pisalo je na simpatičnoj koreografiji domaćih navijača, popraćenoj svijetloplavim i bijelim papirićima, ali njihova se konstatacija pokazala – pogrešnom. S kapetanskom vrpcom oko bicepsa, slovačku družinu predvodio Marko Tolić, bivši stanovnik Maksimira, koji se već u prvom duelu zamjerio Ristovskom zbog prekršaja, ali sve je ekspresno izglađeno.
Usprkos “krošeu” nakon pet minuta – kada je Strelec s jednog metra pospremio loptu u mrežu, nakon što je Torrente očistio pokušaj Marcellija – hrvatski prvak brzo je ustao na noge i krenuo bacati kontre.
Bjelica je, pak, od prve minute odlučio skicirati drugačiju taktiku. Na teren je poslao ofenzivniju vojsku, s debitantom Zagorcem među vratnicama, “četvorkom” u obrani, dok su krila “modrog” aviona držali Pjaca i Špikić. Upravo se potonjem razbistrilo “nebo” u desetoj minuti, poletio je preko tridesetak metara terena, poput šila se zabio u kazneni prostor s desne strane, a loptu spakirao u bliži kut za izjednačenje. Dok je slovački prvak, u dva navrata, žestoko prosvjedovao kod suca Taylora – poznatog po “slučaju Cucurella” s Eura – tražeći kazneni udarac, Englez nije pokazivao na bijelu točku.
Višeminutna provjera, tradicionalnija za hrvatske terene, razljutila je Slovake, a paralelno ih i uspavala. Osjetio je to Pjaca, koji je vagao na lijevoj strani, a zatim “u trepavicu” naciljao Sučića u punom trku, a on je iz drugog plana zakucao loptu glavom u mrežu za erupciju oduševljenja na gornjem prstenu Nacionalnog stadiona, gdje se naguralo više od 1200 Bad Blue Boysa.
Iako su Slovaci, nerijetko, obrambene kule gradili od pijeska, koje su Dinamovi valovi lakoćom rušili, domaćini su bili gladni bod(ov)a među elitom, kojima bi uglancali ugled s obzirom na učinak poslije prva tri kola.
Ipak, početak drugog dijela ugasio je njihove ambicije, a pjesmu na domaćim tribinama spustio za nekoliko decibela. Slovan je “grizao”, na mišiće tražio izjednačenje, a Dinamo strpljivo čekao i – dočekao. “Modri” su se jasnim automatizmima othrvali domaćem pritisku, Pjaca, koji je odigrao briljantnu utakmicu, na lijevoj je strani “prodao bicikl”, a lopta je, uz minimalnu asistenciju domaće obrane, stigla do Kulenovića na drugoj vratnici, koji ju je lakoćom, 13. put u sezoni poslao u mrežu za 3:1.
Bio je to prijeloman trenutak dvoboja, Slovanov motor se ugasio, a niti Vladimír Weiss, stari trenerski lisac, nije uspio pronaći koju kap goriva za osvježenje svoje momčadi.
To, pak, nije bio problem u slučaju najboljeg hrvatskog topnika u ovoj godini. Kulenović je otresao čuvara, okuražio se na šut s 20-ak metara i ispalio prizemnu loptu koja je pobjegla vrataru i zakotrljala se u mreži. Statistiku smo, pritom, opet morali korigirati: Kulenović, sezona 2024./25., pogodak broj 14.
Zagrepčani su se do kraja poigravali s domaćinom, Sučić je gađao gredu, Pierre-Gabriel “spojku”, a iako su Boysi u završnim minutama pjevali “Ajme meni, nije mi dobro, zabit ćemo pet komada”, Bjeličin stroj zaustavio se na “samo” četiri…
Vrisak.info
