Intervju prenosimo u cijelosti.
Ivane, nedavno ste stigli u Sevillu. Koliko je velika strast za nogometom u tom gradu?
Stvarno nevjerojatna, jedan od najluđih gradova na svijetu što se tiče nogometa. Ljudi stvarno vole nogomet. Imate Sevillu i Betis koji su veliki rivali, stadioni su udaljeni pet minuta. Cijeli grad je lud oko nogometa i atmosfera je stvarno posebna.
Sevilla je posebna za vas i zbog obitelji?
To je nevjerojatna priča. Prvi dan kad sam stigao u Sevillu bio sam nervozan jer sam imao liječnički i puno stvari za srediti. Bio sam nervozan pa sam pozvao brata na piće. Tamo sam vidio djevojku iza šanka i znao sam da je želim oženiti. Jedan veliki klub me pokušao u zadnji čas dovesti, htjeli su i poslati avion u Sevillu po mene, ali rekao sam im da sam dao riječ Sevilli i da ću oženiti tu djevojku. Bilo je to lagano, znao sam da će Raquel biti moja žena. No teško je bilo nagovoriti je da izađe sa mnom, puno puta me odbila. Puno sam morao raditi. Na terenu radim naporno, ali ovo je bilo puno teže. Nakon sedam mjeseci je pristala na ručak. Sada smo zajedno devet i pol godina.
U prvoj epizodi u Sevilli bili ste prvi ne-španjolski kapetan kluba nakon Maradone. Koliko ste bili ponosni na to?
Samo kad to čujem, dobijem nevjerojatan osjećaj. Postoje trenuci u karijeri koje ne možeš opisati, to je sigurno jedan. Bio sam toliko ponosan jer je kapetan inače uvijek Španjolac. Imati tu čast i povjerenje svih ljudi u klubu je bilo nešto posebno. Nadam se da su uživali u tome što sam bio kapetan jer ja živim za nogomet, živim za svoju momčad i to je bila posebna godina jer smo uzeli Europa ligu.
Jesus Navas je sada kapetan Seville. Vidite li sebe kao vođu nakon svih iskustava kroz koje ste prošli?
Da, ali sam novi igrač u ekipi i moram raditi male korake. Imam toliko poštovanja za Jesusa. Prve tri i pol godine smo igrali u Sevilli, posebno je ponovno biti s njim. On i ostali igrači znaju da sam spreman pomoći, nebitno je jesam li kapetan, uvijek mogu razgovarati sa mnom. Pomagati im i davati samopouzdanje je jako bitno za mene.
Dojmovi nakon čudesne pobjede protiv Krasnodara u Ligi prvaka? Gubili ste 2:0, a onda okrenuli na 3:2 s igračem manje?
Stvarno luda utakmica. Svi će ju dugo pamtiti. Vidi se što se može dogoditi kada se boriš do zadnje minute. Mislim da smo igrali odlično iako smo gubili 2:0 u prvom poluvremenu. Ipak, nismo bili 100% koncentrirani cijelo vrijeme. Trener je na poluvremenu rekao da moramo raditi, boriti se, i da ćemo imati šanse. Vidjelo se da smo bolja momčad unatoč igraču manje.
Sevilla je osvojila Europa ligu šest puta, ali nikad nije bila u četvrtfinalu Lige prvaka. Koliko je to cilj ove sezone?
To je jako važno. Napravili smo velike korake u zadnjih 15 godina, nevjerojatno je vidjeti da smo osvojili Europa ligu šest puta. Ponosni smo i sretni zbog toga, ali želimo sljedeći korak u Ligi prvaka. Bilo bi nevjerojatno proći četvrtfinale i mislim da smo sposobni napraviti nešto posebno u Ligi prvaka.
2014. ste došli u Barcelonu. Kako je bilo igrati s igračima kao što su Xavi, Andres Iniesta, Neymar, Luis Suarez i Lionel Messi?
Nije bilo loše (smijeh. op.a). No ozbiljno, bilo je neopisivo igrati u najvećoj ekipi na svijetu. Bit ću dio te velike obitelji do kraja života. Bio sam uzbuđen, ali kada sam stigao u svlačionicu i vidio sve te igrače ostao sam u čudu. Uživancija je bila igrati s takvim igračima, a jako puno mi znači što sam s njima prijatelj ostao za cijeli život. Jako sam blizak s Andresom, recimo, puno pričamo. Jako sam zahvalan na tih šest godina i nikad ih neću zaboraviti.
Kako je bilo zabiti u finalu Lige prvaka 2015.?
Boom! Nevjerojatno. Emocije ti luduju u tom trenutku. Cijeli život radiš za taj trenutak i osvojiti tako veliki naslov, taj osjećaj se ne može izbrisati.
Činilo se kako ste najbolje igrali u El Clasicu. Kako je bilo u tim derbijima?
Mislim da je to najveća utakmica na svijetu. U puno sam ih igrao, zabijao golove, pobjeđivao sam. To je nevjerojatan osjećaj koji će ostati sa mnom zauvijek. Svaka utakmica je drugačija, jako posebna. Ponosan sam što sam dio povijesti El Clasica.
Kako bi opisao svoje vrijeme u Barceloni?
Šest godina, 311 utakmica, četvrti stranac s najviše nastupa u klubu nakon Messija, Danija Alvesa i Mascherana, 13 trofeja. Mislim da mogu reći da sam dio povijesti kluba. Stvorio sam toliko puno tamo u šest godina, klub i cijeli grad ću nositi u srcu do kraja života. Povećao sam obitelj ovdje, u Barceloni mi se rodila najmlađa kćer.
Kakav je Lionel Messi kao igrač?
100% nogomet. Nebitno je tko si, moraš uživati kako čovjek igra. On je druga razina. S poštovanjem ostalim velikanima, samo je jedan najveći, a to je Leo. San je što sam odigrao 311 utakmica uz njega. Toliko sam uživao. Želim mu poručiti: “Hvala na svemu, Leo, jer nikad nećeš znati koliko mi je značilo igrati s tobom.”
Najljepša uspomena sa SP-a u Rusiji?
Teško je odabrati najljepšu jer je sve od priprema do finala bilo jako posebno. Atmosfera u ekipi, prijateljstvo je bilo nevjerojatno. Svaki dan smo radili i osjetili to zajedništvo u mjesec i pol. Dali smo sve od sebe, iako smo teško izgubili u finalu, u isto vrijeme je to bila velika pobjeda. Dobili smo toliko podrške iz cijelog svijeta, vjerujem da je 90% svijeta navijalo za nas. Poraz nikad neću zaboraviti jer smo bili jako blizu osvajanja najveće nogometne titule, ali ponosan sam što smo zajedno napravili. To je najveći rezultat u povijesti hrvatskog nogometa.
Pogotovo za naciju od 4 milijuna ljudi?
Četiri milijuna Hrvata je za mene bolje od 100 milijuna državljana neke druge nacionalnosti. Trebali ste vidjeti sve te ljude kad smo došli u Zagreb. Vozili smo se u busu s otvorenim krovom, rekli su nam da će trajati vožnja sat i pol maksimalno, trebalo nam je sedam sati da dođemo do trga. Bilo je nevjerojatno puno! Osjetiti ljubav svih ljudi u Hrvatskoj mi je jedan od najboljih životnih trenutaka, to nikad neću zaboraviti.
Finale protiv Francuske?
Bili smo bolji 60 minuta, ali to je nogomet. Nekada se u nogometu dogodi da bolja ekipa izgubi, jako poštujemo Francusku, zaslužili su naslov. No smatram da smo odigrali dobru utakmicu.
Odluka o reprezentativnoj mirovini?
Jedna od najtežih životnih odluka, no nekada moraš shvatiti kada je došao tvoj trenutak. Nakon više od 13 godina i više od 100 utakmica, uz covid i moj povratak u Sevillu, mislim da je bilo jako važno da se 100% koncentriram na klub i posvetim više vremena obitelji. Uz to, Hrvatska ima puno mladih i talentiranih igrača koji zaslužuju šansu.
Kako bi opisao reprezentativnu karijeru?
Apsolutno nevjerojatnom. Kada sam krenuo s 19 godina nikada nisam mislio da ću igrati u najvećoj nogometnoj utakmici, imati više od 100 nastupa, uživati na europskim i svjetskim prvenstvima. Osjećaj kada nosiš hrvatski dres uz zahvalnost svih hrvatskih ljudi je bio nevjerojatan. Jako sam ponosan zbog toga.
Na kraju, mišljenje o Luki Modriću?
Najbolja stvar koja se ikad dogodila Hrvatskoj. On mi je kao stariji brat. 13 godina u reprezentaciji i puno borbi u El Clasicu (smijeh op.a). No bilo je stvarno čudesno što su dva Hrvata igrala u najvećoj utakmici klubova. Bio sam tako ponosan svaki put kada bi osvojio neku nagradu jer je to napravio i za cijelu Hrvatsku. On savršeno predstavlja Hrvatsku u svijetu. Zbog Luke sam ponosan što sam Hrvat.
