Posebna je veza Splita i Nike Kranjčara. Najmlađi kapetan u povijesti Dinama 2005. godine potpisao je za Hajduk, a u Splitu su ga dočekale tisuće navijača. Bio je to jedan od najtežih dana u njegovoj karijeri, a Splićani su mu dali emociju koja mu je tada najviše trebala, piše Index.
Zajedno su proslavili i naslov prvaka Hrvatske, uspjeh koji Hajduk do danas nije ponovio.
Kranjčar je napustio Zagreb jer više nije mogao surađivati sa Zdravkom Mamićem. Kao najveći Dinamov talent ispaštao je zbog loših rezultata kluba. Mamić ga je kaznio sjedenjem na klupi, a kada je igračima odlučio rezati plaće, Niko se pobunio. Odbrusio mu je da slobodno smanji primanja igračima, ali da u tom slučaju sreže i svoju plaću. To je bio kraj Nikinog puta u Dinamu. Nikada nije volio puno govoriti o tome, ali jednom prilikom je kazao: “Žalosno je što se Zagreb nije uspio oduprijeti tom čovjeku koji mu je uzeo Dinamo. Možda je moj odlazak bio početak spašavanja kluba kojeg treba vratiti u prave ruke.”
Bitka traje i danas, ali Niko je daleko od nje i od ozbiljnog nogometa. U Splitu smo ga dočekali na humanitarnom turniru Četiri kafića. Razgovarali smo o Hajduku, Dinamu, reprezentaciji Hrvatske i Nikinom životu danas.
Mnogi bivši nogometaši posvećeni su humanitarnom radu, zato si i ti danas ovdje. Kakav je osjećaj doći u Split?
“Ovdje se uvijek osjećam sjajno, ovo je turnir humanitarnog karaktera i sretan sam što mogu pomoći.”
A osjećaj na terenu? Vidimo da još dobro rolaš.
“Ah, to ne vodi nikud.”
Kako provodiš blagdane?
“U krugu obitelji i prijatelja, kao i uvijek. Uživam.”
Dobio si ovacije splitske publike. Kakve su danas uspomene na vrijeme provedeno u Hajduku?
“Za Split me vežu predivne emocije koje su mi bile potrebne u tom trenutku moje karijere. Split i Hajduk pamtim samo po dobrome. Tako će zauvijek ostati.”
Pratiš li Hajduk u prvenstvu?
“Ne.”
Kako provodiš vrijeme u igračkoj mirovini?
“Uživajući s prijateljima i obitelji. Igram tenis i mali nogomet.”
To je sve?
“Zapravo i da.”
Pratiš li reprezentaciju?
“Reprezentaciju da, nogomet malo manje. Ponosan sam na naše dečke zbog rezultata u Rusiji, ali i zbog netom završenih kvalifikacija u kojima smo pokazali da smo moćni i dominantni te da možemo do velikog rezultata na Europskom prvenstvu.”
Što je to veliki rezultat?
“Polufinale. Bio bih zadovoljan time. Neke stvari moraju se otvoriti, kao što se dogodilo u Rusiji. Imali smo dobar ždrijeb, a igrači su u pravo vrijeme bili u pravoj formi. Imamo sve predispozicije kao momčad da opet napravimo veliku stvar. Hrvatska sada ima veliko samopouzdanje, ali i mnogo iskustva. Igrat ćemo na Euru na krilima uspjeha u Rusiji. Vjerujem da su igrači dobili iskustvo za cijeli život i da mogu mlađim naraštajima u reprezentaciji prenijeti dio toga. U mladim igračima imamo veliku snagu, smatram da oni mogu nastaviti tamo gdje smo stali u Rusiji. Uopće ne sumnjam da možemo do velikog rezultata.”
Tvoja generacija se polako oprašta, tko će preuzeti ključne uloge u reprezentaciji, koga vidiš kao nositelja?
“Očekujem to od Kovačića i Vlašića, oni su već sad dokazani i u svakoj novoj utakmici dokazuju koliko vrijede. Nemaju iskustvo koje imaju Luka i Raketa, ali su prošli puno toga s njima. Mislim da će Kovačić i Vlašić u veznom redu voditi igru Hrvatske u budućnosti i da će to trajati dugo.”
Iznenađuje li te što svako malo u našem nogometu iskoči neko novo ime? Prije godinu dana nitko nije očekivao da Bruno Petković može postati udarni napadač Hrvatske.
“Ne iznenađuje me, to se u prošlosti uvijek događalo, sjetimo se Prše, pa i Eduarda. Petković igra nogomet koji mi se jako sviđa, ima veliku kvalitetu i potencijal, pokazao je to i već sada donio Hrvatskoj novu dimenziju u igri.”
Zlatko Dalić odradio je smjenu generacije, ali lider Hrvatske ima 34 godine i ne pomišlja na odlazak. U svojoj autobiografiji jedno poglavlje posvetio je odnosu s tobom i otkrio da ste se na treninzima čudili zašto se potencira priča da niste mogli igrati zajedno. Jesi li čitao njegovu knjigu?
“Ne, nisam još, ali vidio sam našu zajedničku fotografiju koja je u njoj objavljena. Izrastao sam prije njega, očito je, ha-ha. S Lukom sam divno surađivao na treninzima i na utakmicama. Uživali smo u nogometu. Gajimo istu nogometnu filozofiju, smatram da se to već tada jako dobro vidjelo.”
Jeste li ti i Luka u kontaktu? Tko ti je od bivše ekipe iz reprezentacije ostao prijatelj do danas?
“Joe i Ola, s njima se čujem stalno jer smo oduvijek bili jako bliski. S Lukom ne komuniciram toliko, ali kad god se sretnemo jako mi je drago. Ponovio sam već puno puta, ali mogu još jednom: Luka je uspjeh i veliku karijeru izgradio i zaslužio svojim radom. Došao je do vrha svijeta jer je kvalitetan igrač, ali to se ne bi dogodilo da nije bio takav radnik. Posvećenost nogometu i Lukin karakter su temelj njegovog uspjeha.”
Imao je teških situacija u karijeri, ali nije odustao ni kada su ga mnogi tjerali zbog svjedočenja u postupku protiv Zdravka Mamića. Kako to komentiraš, i sam si bio u teškim situacijama?
“Bilo je teško, apsolutno teško. Što se Luke tiče, on je uspio jer je uvijek bio sto posto u nogometu. Dokazao je po tko zna koji put da talent nije dovoljan. U današnjem nogometu možeš uspjeti samo ako si sto posto unutra, kao Luka.”
Kako komentiraš situaciju koju je doživio Mandžukić u Juventusu?
“Žao mi je, nije to zaslužio, on je jako dobar i drag dečko. No to je nogomet, nije ni prvi ni zadnji kojem se to dogodilo te se nadam da će i u nastavku karijere ipak biti sretan.”
Jesi li pratio Dinamo u Ligi prvaka?
“Jesam i nije me iznenadilo to što su napravili s trenerom Bjelicom. Pokazao je kvalitetu, momčad je sazrila i ušla u Ligu prvaka s jednim velikim iskustvom iz prošle sezone. Svi mi dinamovci tugujemo za onim vodstvom 3:1 protiv Šahtara koje smo ispustili u par minuta. Vidio sam Dinamo u idućem krugu, ali nažalost to se nije dogodilo. Ipak, smatram da je način na koji Dinamo danas igra nešto čemu se svaki dinamovac mora veseliti.”
Kakva je tvoja daljnja budućnost u nogometu, hoće li je uopće biti?
“Vidjet ćemo.”
Možda trenerski posao?
“Zaista ne znam.”
Ali moguće je?
“Više ne, nego da.”
Možda neka druga uloga, poput sportskog direktora?
“Ha-ha, kako da ne. Previše volim svoj život da bih bio u tome.”
Vrisak.info
