Kad uzmemo u obzir činjenicu da je bio dosta izražen favorit protiv Šerifa za prolaz u Ligu prvaka, može se reći da je Dinamo u Tiraspolu pretrpio jedan najtežih poraza u novijoj povijesti. Gubio je Dinamo i teže u Ligi prvaka, ali tada je igrao s velikim europskim klubovima i bio je totalni autsajder. Ovo je ipak nešto drugo.
E, sad, zašto se to dogodilo, tko je glavni krivac i može li Dinamo u uzvratu napraviti još jedan povijesni preokret? Je li najveći krivac Damir Krznar, isti onaj trener kojeg se donedavno slavilo i uzdizalo?
Koliko se on mogao promijeniti u nekoliko mjeseci, pa od sjajnog stručnjaka, kako se mahom pisalo, postati beskičmenjak i antitalent koji bespogovorno sluša naredbe iz Međugorja? Treba li ići sa šok-terapijom i mijenjati trenera uoči uzvrata?
Puno pitanja, malo pravih odgovora. Situacija je slojevita, stvari treba staviti u kontekst. Najlakše bi bilo reći da je Krznar neznalica i da ga treba zamijeniti. Isto tako bi lagano bilo reći da uprava nema pojma što radi. Donedavno su mnogi o istom tom treneru i istoj toj upravi pisali hvalospjeve.
Kako trener sjajno vodi, kako su šefovi znalački pogodili s igračima, trenerom, pripremom sezone… i tako dalje i tako bliže… Što se moglo promijeniti u tako kratkom roku? Ne može netko jučer biti genij, a već danas bezveznjak. Prije će biti da nije ni genij, a ni bezveznjak. Krznar ima svojih vrlina, ali i nedostataka. Prerana je faza karijere za neku konačnu ocjenu. U upravi sigurno ne sjede geniji, na čelu s šefovima u bjekstvu. Dokazano već milijun puta.
Koliko god da je poraz u Tiraspolu šokantan, mišljenja sam da je ipak shvatljiv. U nogometu je često tanka linija između uspjeha i neuspjeha, pogotovo kada je faktor sreće jako visok, a u ovoj konkurenciji je to tako.
Jednostavno, vrč ide na vodu dok se ne razbije. Dinamov je već odavno popucao i u Tiraspolu se samo rasuo na tisuću komada. Dinamo ne izgleda dobro od prve natjecateljske utakmice ove sezone.
Prevrtimo li film unazad, vidjet ćemo da su Modri većinu utakmica odigrali prosječno, a neke i ispodprosječno. Uglavnom su pobjeđivali jer su suparnici bili još i lošiji. Možda se može reći kako se Krznar u svemu pomalo gubi, međutim sve je to opet relativno za dugoročniju prognozu.
Najbolji pokazatelj je prošla sezona, kada je Dinamo u kvalifikacijama slično igrao, možda još i gore, to su proteklih tjedana govorili i sami igrači, pa znamo dokle je dogurao. Zar se i onda nije govorilo da se treneri gube i ne vladaju situacijom?
Zar Cluj nije pucao penal za prolaz u 2. krugu Lige prvaka? Zar Dinamo nije izgubio od Ferencvaroša u 3. kolu? Zar potom nije na jedvite jade izbacio estonsku Floru? Zar nije u prvim utakmicama Europske lige odigrao loše i jedva se izvukao protiv Feyenoorda i CSKA? Zar nije gubio u HNL-u i doveo se u situaciju da strepi za naslov prvaka?
Dakle, i prošle sezone vrč je pucao na sve strane, no nekako se ga uspjeli lijepiti u hodu, ali ponajviše zbog sreće i neznanja suparnika. Poslije je Dinamu krenulo, sve mu je išlo od ruke, što god bi puknuo ulazilo bi u mrežu. Nije li Oršić protiv Tottenhama pogađao kao Doc Holliday u kockarnici? Tad i tko zna kad sljedeći put. To je takva razina, tu puno ovisi o sreći.
Svjedoci smo da se nogomet raspolutio kao, uostalom i čitavo društvo, na jako usku elitu, nekolicinu top-klubova koji su pokupovali sve najbolje i rade dramatičnu razliku u kvaliteti. Elita je svela faktor sreće na minimum kada igraju protiv Dinama i sličnih klubova, a svi ostali su, uvjetno rečeno, nemojte doslovce shvatiti, više-manje u podjednakoj vreći.
Sve je to tu negdje, razlike su male, pa je sve i moguće, neovisno o papirnatoj vrijednosti. Real ili Bayern ni u sto pokušaja ne mogu ispasti od Dinama u dvije utakmice, ali Tottenham i slični klubovi mogu. To je niža razina oduvijek. Isto vrijedi i za Dinamo u odnosu na Šerif.
Ne zvuči li bizarno da momčad Tottenhama vrijedi 700-800 milijuna eura, Dinamova 130-140, a Šerifova svega 11-12 milijuna. Gdje je ta razlika, je li ju netko primijetio? Stoji samo na papiru, na terenu se baš i ne vidi.
Modri su ove sezone s uvijek istom (prosječnom) igrom prolazili lišo sve dok nisu naletjeli na maksimalno inspiriranog suparnika, koji se ne boji i zna što želi, a očito ima i neku kvalitetu. To je glavni razlog poraza.
Dođe takav trenutak, ne može se stalno izvlačiti na guzove, kako je to Dinamo radio proteklih tjedana i veći dio prošle sezone. Jednom se izvučeš, drugi put posrneš. Nekako prođeš Cluj, a onda ispadneš od Ferencvaroša. I početak ove sezone kao jaje jajetu slični prethodnoj sezoni.
Dobra vijest je ta što se u uzvratu može sve okrenuti za 180 stupnjeva. Modri su u nokdaunu, ali mogu su podignuti, meć nije gotov. Nije Šerif Bayern da je to nemoguće. Njemu još više ovisi o tome kako grah padne. Teško je dostići 3:0, to je jasno, ali ne treba otpisivati Dinamo, pa ni Krznara.
Prošla sezona neka posluži kao pouka da ne treba donositi preuranjene zaključke. Kada puno toga ovisi o sreći, svakakvi obrati su mogući. Opet kažem, pričekajmo uzvrat, piše Ivica Medo/gol.hr.
Vrisak.info
