Širokobriježanin Stjepan Lončar, 28-godišnji veznjak, nakon izazovnog razdoblja u inozemstvu ponovno je pronašao inspiraciju i kontinuitet u karijeri, ovog puta u dresu Istre. Njegova forma i važnost u momčadi s “Aldo Drosine” nisu prošli nezapaženo, u travnju je briljirao s četiri pogotka i dvije asistencije, potvrđujući da još uvijek ima onu klasu zbog koje je svojedobno nosio dres reprezentacije i bio veliki talent iz Hercegovine.
Nakon neuspješne epizode u poljskom Lechu i propalog transfera u Saudijsku Arabiju, činilo se kako je Lončareva karijera krenula nizbrdo. No, u Puli je, daleko od svjetla reflektora i velikih iznosa, pronašao ono što je tražio, stabilnost, ulogu lidera i prije svega igru u kojoj uživa.
Veliki utjecaj na njegov dolazak u Istru imao je sportski direktor Saša Bjelanović, koji mu je predstavio ambiciozan projekt suradnje s Deportivo Alavesom. U Puli se osjeća ugodno, hvali klupsku organizaciju, trenera i navodi kako mu je život u tom istarskom gradu u potpunosti “sjeo”.
U razgovoru za Reprezentacija.ba, Lončar je otvoreno govorio o svom profesionalnom putu, ali i o reprezentaciji. Tema nacionalne selekcije, od koje se ranije oprostio, nije mogla biti izostavljena.
Kako i sam priznaje, danas se pita je li donio ishitrenu odluku, posebno sada kada je novi izbornik Sergej Barbarez sa sobom donio svježu energiju i vjeru u povratak identiteta reprezentacije.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
“Još od epizode u Ferencvarosu svašta se izdešavalo. U posljednji tren mi je propao transfer u Saudijsku Arabiju, glavom sam već bio tamo, a nakon što je iznenada sve palo u vodu nisam imao opciju nego da idem u Lech. Ispostavilo se to kao greška. Tamo sam se zadržao samo tri mjeseca, nisam kliknuo s trenerom, nisam bio njegova želja i jednostavno to je bio ne planiran transfer” – rekao je Lončar o razlozima pada forme.
U Puli je dobio novu priliku i kako kaže, osjećaj pripadnosti. Klub i grad su mu ponudili idealne uvjete za povratak u igrački fokus, a nastupi u HNL-u, koji ove sezone bilježi izuzetnu konkurenciju i interes publike, dodatno su ga motivirali.
“Tijekom pauze me je kontaktirao sportski direktor Istre Saša Bjelanović, predstavio mi je projekt kluba, a vidjevši sve to nije mi trebalo dugo da kažem, okej, dolazim. Ta priča koju klub radi sa Deportivo Alavesom je ozbiljna. Imam samo riječi hvale za sve ovo što sam dosad vidio, a i sam život u Puli mi odgovara.”
Reprezentacija, međutim, ostaje osjetljiva tema. Nakon što je najavio povlačenje iz nacionalnog tima, Barbarez ga je kontaktirao uoči prijateljskih utakmica, no Lončar tada nije prihvatio poziv iz razloga koji sad objašnjava.
“Kada me Barbarez pozvao bio sam zapravo na odmoru, uopće nisam trenirao, a na moru se spakirati i doći odjednom pred utakmice sa Italijom i Engleskom mi nije profesionalno. Nisam se osjećao spremnim. Svako tko je u nogometu shvatiti će o čemu govorim, tu nema ništa loše… Bio je to korektan razgovor sa Barbarezom, uopće nije bilo tenzija.”
Danas na sve gleda s odmakom. Svjestan je da je u prošlosti možda prerano podvukao crtu pod reprezentativnu karijeru, posebno jer novi izbornik traži upravo igrače njegovog profila, iskusne, karakterne i spremne za izazove.
“Osjećao sam se kao višak. Smatram da je suradnja sa igračima trebala biti bolja, energija koja je sad prisutna, tada nije bila. Ružno je uopće te misli stavljati sebi u glavi, ali nekada sam imao osjećaj kao da nisam dio svega toga. Iako je to ustvari nešto za što trebaš da živiš, da si sretan što ideš tamo i boriš se za mjesto.”
Stjepan Lončar danas ne razmišlja previše unaprijed. Fokusiran je na trenutne nastupe i doprinos Istri, no prostor za nastavak reprezentativne priče i dalje postoji, s obzirom na njegovu trenutnu formu i novostečeni entuzijazam, taj nastavak mogao bi se dogoditi prije nego što mnogi očekuju.
Vrisak.info
