Nakon fizički i psihički iznimno zahtjevne kvalifikacijske utakmice s Walesom, izbornik hrvatske reprezentacije Zlatko Dalić odlučio je izvesti poprilično promiješanu momčad u porazu Hrvatske od Tunisa. U prvoj postavi našla su se tek petorica startera iz Gradskog vrta te čak tri debitanta. S obzirom na to da su se ključni igrači jako potrošili protiv Velšana, to je bio logičan potez.
Nije bilo smisla forsirati Luku Modrića i Ivana Perišića, njih su dvojica po paklenom vremenu u Osijeku iznijeli najveći teret, zaslužili su da ih se dozira.
Opcija s trojicom u obrani neuspješna
Prvo poluvrijeme nije bilo dobro, najblaže rečeno. Bilo je to jedno od najlošijih poluvremena hrvatske reprezentacije na domaćem terenu u posljednjih nekoliko godina. Opcija s tri stopera u zadnjoj liniji nije se pokazala uspješnom. Tunis je preozbiljna reprezentacija da ne bi iskoristila propuste koje joj je pružio novi sustav i neuigrani hrvatski sastav.
Budući da ima velikih problema s bočnim igračima, izbornikova ideja bila je da isproba novi sustav. Znamo da su udarni bekovi izvan pogona i pitanje je kada će opet biti na dispoziciji. Odgovor momčadi nije bio adekvatan, zadnja linija izgledala je jako propusno. Ako se po jutru poznaje dan, teško će taj sustav zaživjeti.
Bilo je vidljivo da su mladi hrvatski igrači u grču, djelovali su nesigurno i pomalo uplašeno. Iako je riječ o prijateljskoj utakmici, nije im bilo svejedno. Osjećalo se da su pod pritiskom. Veći je problem što im ni iskusniji kolege nisu izgledali bajno. Mladi se jednostavno nisu imali na koga osloniti.
Angažman u prvom dijelu nije bio na potrebnoj razini. Vatreni su igrali presporo, izgledali su previše mlako, a motorički vrlo moćni tuniski igrački vješto su koristili propuh u hrvatskoj obrani. Gosti su prelako prolazili i po bokovima i kroz sredinu. Na lucidan dupli pas ispadala bi cijela obrana.
Wahbi Khazri i Youssef Msakni stvarali su pometnju u hrvatskim redovima. Tunižani su, realno, u prvom dijelu mogli postići više od jednog gola. Bili su osjetno bolji takmac, no Simon Sluga držao je Vatrene u utakmici.
Sluga nas spasio većeg poraza
Dalić je u poluvremenu odlučio promijeniti formaciju. Hrvatska se vratila na igru s četvoricom u zadnjoj liniji i to je odmah izgledalo mnogo bolje. Vatreni su zaigrali angažiranije, stvarali su pritisak i uspjeli izjednačiti.
Ušli su Perišić i Brozović i dodatno podigli igru Vatrenih. Međutim, momčad Alaina Giressea brzo se sabrala i odgovorila punom snagom. Tunižani su pokazali da imaju ubitačnu kontru. Da Sluga nije bio u formi, mogli su lako potopiti Vatrene.
Nedugo nakon što su vrlo dobri gosti ponovno poveli, nebo se doslovce otvorilo, započeo je žestok pljusak, koji je trajao dugo nakon utakmice. Modrić je u međuvremenu ušao i to je već bila druga priča. Ritam igre brzo je skočio.
Hrvatska je u završnici dominirala, Vatreni su napali otvorenim gardom, a Tunis se grčevito branio i prijetio iz kontri. Tunižani su se bacali po klizavom terenu, išli su glavom na kopačku, borili su se poput ranjene zvijeri.
Gostima pobjeda više značila
Bilo je vidljivo da je gostima jako stalo da upišu pobjedu, što je, naravno, posve sportski i razumljivo. Ne pobjeđuju se svaki dan viceprvaci svijeta. Zbog takvog pristupa Tunižanima kapa dolje i sve čestitke.
Borbena su momčad, imaju duha, a ni tehnički uopće nisu loši. Nisu baš kao nekoć Giresse umjetnici lopte, ali u njihovoj igri vidi se ruka legendarnog francuskog režisera; njeguju fini dodir, trokut, pas-igru i iznenadnu brzu okomitu loptu.
Sve su to elementi nogometne igre koji su inače imanentni hrvatskim nogometašima. Sinoć su u tome Tunižani bili bolji. Utakmica je pokazala jednu očitu stvar: Hrvatska nema tako široku klupu kao što si ponekad utvaramo.
Dosta je velika razlika između prve i druge postave. Kad ne igraju samo Modrić i Perišić, a još i kada nema ni Rakitića, Vatreni izgledaju dosta usporeno i sterilno. Osim dobrog Sluge i sasvim solidnog Brune Petkovića, može se reći da ostali pretendenti nisu iskoristili šansu. Igrači koji bi trebali biti prve ili druge pričuve ovaj put nisu pokazali da imaju potencijal ozbiljno ugroziti prvotimce. Očito je da moraju još mnogo raditi kako bi se nametnuli kao ozbiljne alternative.
Poraz nikada nije dobra stvar, pa makar se radilo i o prijateljskoj utakmici, no ipak treba shvatiti Vatrene. Ključni igrači maksimalno su se potrošili protiv Walesa, a kraj je sezone i rezervoari su debelo u crvenom. Tunis se ipak priprema za Afrički kup nacija i logično je da je u boljem tonusu nego Hrvatska.
Ivica Medo/gol.hr
