Da je Mostar grad prvaka i uspješnih sportaša, potvrđuje i mostarski boksač Emil Markić koji je u kratko vrijeme u grad na Neretvi donio dvije titule, piše Večernji list BiH.
Nakon osvajanja titule po WBU-u u poluteškoj kategoriji, kojom se okrunio početkom prosinca prošle godine, Markić je u svoj rodni grad za samo pola godine donio još jedan pojas prvaka u WBF verziji u 11. rundi koju je osvojio 19. svibnja u švicarskom Zurichu. Nakon kratkog boravka u Švicarskoj vratio se je ponovno u Mostar, a u povodu osvajanja pojasa prvaka u WBF verziji razgovarali smo s Emilom o njegovim počecima, profesionalnoj karijeri, budućim planovima i neostvarenim željama.
“Boksom sam se počeo baviti prije 18 godina u Njemačkoj, relativno kasno sam počeo, sa 16 godina, i to sasvim slučajno kada me je otac od mog prijatelja, koji je inače boksački trener, pozvao dođem na jedan trening. Čim sam prvi put obukao boksačke rukavice i odradio boksački trening, odmah sam se zaljubio u ovaj sport koji mi je i život označio. U Njemačkoj sam bio prvak pokrajnje Baten Vitenberg, ali dalje nisam mogao napredovati, odnosno se natjecati na višim razinama jer nisam imao njemačko državljanstvo”, govori nam Emil Nakon što je primjećen kao perspektivni boksač, 2003. nastupa kao juniorski reprezentativac Hrvatske, deset godina je nastupao za Bosnu i Hercegovinu i višestruki je prvak države, a od 2012. godine je profesionalac u poluteškoj kategoriji.
Prema rankingu je najbolji bh. i hrvatski boksač u svim kategorijama, a prema WBC-u je broj 1 cijelog Mediterana. Ove podatke potvrđuje i njegov nevjerojatni skor od 28 pobjeda i samo 2 poraza.
“Da, imam fantastičan skor, tako da se skoro sa svima mogu boksati, samo se trebaju neke stvari posložiti odnosno posrećiti. Treniram dva puta dnevno, ujutro i poslijepodne. Treninzi se razlikuju kada imaš meč i kada ne, nekad su sparing treninzi, a nekada samo kondicionalni, sparing su uglavnom mjesec dana pred meč. Tad je poželjno otići u neki drugi klub na sparing treninge jer u svom klubu poznaješ momke i oni poznaju tebe, svaki dan smo skupa i teško je zadati, ali i primiti neki neočekivani udarac. Naravno, tu je i teretana, kao i pravilna prehrana”, govori nam Markić.
Posljednji pojas, a nadamo se ne i zadnji, Markić je donio prije desetak dana u Mostar gdje mu je protivnik bio njemački boksač Dennis Libeau koji je u svojoj profesionalnoj karijeri ima 23 pobjede od čega je 21 ostvario nokautom i samo jedan poraz zabilježio.
“Do pobjede protiv Dennisa koji je na papiru bolje rangiran od mene i bio favoriziran od organizatora, došao sam u 11. rundi tehničkim nokautom. Znao sam da je poznati nokauter pa sam u tom meču sam pametno boksao i taktički i nisam žuri i čekao sam priliku. Ta mi se prilika ostvarila u 11. rundi kada se je on otvorio, ja sam ga tada pogodio lijevim krošeom, gdje sam ga uzdrmao i s još jednom kombinacijom oborio ga na pod, što je bio i kraj meča. Od Jure Čuvala i Damira Škare pa sve do Damira Belje i Emila Markića, Hercegovina pokazuje da ima talenata i u ovoj sportskoj disciplini.
“Da, to je definitivno, dolaze mladi perspektivni momci kao dvadesetdvogodšnji Elvir Šendro koji velike uspjehe niže već višestruki prvak Bosne i Hercegovine i reprezentativac, a ovaj mjesec ide i na Mediteranske igre gdje mu želim mnogo uspjeha. Također, ima tu još mladih momaka, nadolazećih nada, i svi oni koji budu marljivo trenirali i dobro radili uvijek će stići do rezultata i plodova svoga rada, naravno ako ne budu imali nekih težih ozljeda koji bi im doveli u pitanje karijeru”, govori Markić i nastavlja.
“Ja imam sreću da nisam imao težih ozljeda, imao sam stanku od pola godine, 2013. godine, kada sam morao operirati rame, i čim sam ponovno stao u ring, dobio sam udarac od protivnika gdje mi je bila slomljena čeljust, ali nisam se predavao, nastavio sam meč do kraja i u njemu pobijedio, nakon toga meča sam morao ponovno na operaciju otići”, govori nam Markić.
Na kraju razgovora Emil nam je otkrio jednu želju koja se nada da će se ostvariti, a u kojoj treba pomoći sam Grad, kao i šira društvena zajednica. “Volio bih u Mostaru, u svom gradu, pred svojom publikom obraniti titulu prvaka, nije bitno gdje će to biti, dvorana Bijeli brijeg ili negdje na otvorenom. To je velika želja kako mene tako i moje ekipe. Naravno da je želja ostvariva i pregovori su neki u tijeku, ali konkretno nema još ništa, ali bez pomoći lokalne sredine teško je to uraditi”, govori nam na kraju razgovora Markić.
Nadamo se svi da će se ovom velikom mostarskom sportašu, članu BK Mostar, želja ostvariti i da će nas svem kako građane Mostara tako i Bosne i Hercegovine još mnogo puta obradovati i usrećiti.
