Nije dobro, a nije ni slučajno. Najlakše bi bilo reći da je Matjaž Kek pročitao Zlatka Dalića i namjestio mu zamku. Nije daleko od istine, ali nije ni puna istina. Jer, nije ovo prva loša partija Vatrenih od Svjetskog prvenstva u Rusiji, piše Ivica Medo, gol.hr.
Hrvatska ne izgleda dobro već duže vrijeme, čak se može reći da je u Ligi nacija izgledala prilično loše. Samo je sreća spasila Vatrene da ne budu zadnji u skupini i ispadnu iz elitnog razreda. Skor Vatrenih sve govori: zadnjih pet utakmica, četiri poraza. Zadnjih sedam natjecateljskih utakmica, šest poraza.
Hrvatska igra loše već duže vrijeme
Romb u sredini nije se pokazao dobrom solucijom za Vatrene. Jednom sam s Bobbyjom Robsonom u Lisabonu na Euru 2004. razgovarao o engleskom rombu. Igrom slučaja gledali smo utakmicu Gordog Albiona zajedno na novinarskoj tribini. Zaključak legende svjetskog nogometa bio je ovakav:
„Ako postaviš romb i želiš dominirati, trebaš četiri klasična, moćna veznjaka i dva izrazita napadača, prava gol-igrača. Bez toga ne ide.“
Nisam siguran da je Hrvatska ispunjavala te uvjete protiv Slovenije. Primjerice, Vlašić nije klasični veznjak, a Perišić gol-igrač… Može se to lako okrenuti u 4-3-3, ali onda nedostaje hitar dribler po boku. Sve su to pitanja za raspravu, pogotovo kad se izgubi. Najlakše je biti general poslije bitke, ali moram priznati da ni prije utakmice nisam bio oduševljen najavljenim sustavom.
Kako god, protiv Šveđana u Zagrebu slična je taktika rezultirala pobjedom, ali ukupni dojam nije bio dobar. Ali bilo je sreće, koja je ovaj put izostala.
Hrvatska je viceprvak svijeta i ne smije igrati na sreću. Faktor sreće trebalo bi smanjiti na što je moguće manju mjeru, barem u okršajima s reprezentacijama od kojih je igrački jača i kvalitetnija.
Igra bez dubine
I protiv Šveđana i protiv Slovenaca nedostajala je dubina, opasnost za suparnički gol. Mogla je Hrvatska bolje proći u Ljubljani, Slovenci nisu odigrali ništa spektakularno, ali Vatreni ne bi trebali čekati što će se dogoditi, nego napadati i tražiti gol suparnika. Šansi je bilo premalo da bi se reklo kako su zaslužili barem remi.
Hrvatska prečesto igra na intervale, već predugo nema prepoznatljivu igru. Uglavnom je bezopasna i nedovoljno agresivna. To je ključni problem. Posjed lopte ne znači puno ako nema izravnosti.
Vatreni su solidno otvorili utakmicu, ali petnaestak minuta dobre igre u nogometu ne znači ništa. Već sam pisao o tome da naglašavati kako se igralo dobro pola sata ili jedno poluvrijeme, kao što je bilo protiv Francuske u Ligi nacija, ne znači mnogo, da ne kažemo ništa.
Nogometna utakmica traje 90 minuta i ako vam popusti koncentracija samo na nekoliko minuta, što vam vrijedi što ste 85 minuta igrali dobro, a kamoli 45 minuta.
Prvi poraz na otvaranju kvalifikacija za svjetska prvenstva
Čini se da Hrvatska ne može bez problema u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo. Treba ostati pozitivan, sve se još može ispraviti, ima utakmica za ispravak, ali mora se napraviti dubinska analiza ako se misli nešto mijenjati nabolje.
Ne smije se paničariti, ali mora se oglasiti alarm za uzbunu. Vatreni moraju stati u stroj i dobro se zamisliti jer još jedan ovakav kiks mogao bi biti koban. Ovu nisu kvalifikacije za Euro, gdje i drugi ide izravno, a treći u kvalifikacije.
Da je situacija vrlo, vrlo ozbiljna, najbolje govori jedan statistički podatak: Hrvatska nikada nije otvorila kvalifikacije za SP s porazom. Čak ni u kvalifikacijama za SP 2010. kada se nije plasirala.
U kvalifikacijama za europska prvenstva Hrvatska je samo jednom izgubila na otvorenju, i to u kvalifikacijama za Euro 2000. Nakon što su osvojili broncu na SP-u 1998., Vatreni su pali u srazu s Republikom Irskom u Dublinu i na kraju se nisu plasirali na Euro.
Da bi se spriječio crni scenarij, izbornik Dalić mora proglasiti opću mobilizaciju. Ne samo zbog poraza nego možda još više zbog nedovoljno dobro igre, najblaže rečeno.
Vrisak.info
